U našem lokalnom dućanu (Billa) se dosta dugo vremena može kupiti tzv. Wurzelbrot, koji je s vremenom postao moj omiljeni kruh. Ne za svaki dan, uglavnom za posebne prilike, jer je inače preopasno. Za prijevod me ne pitajte, jer što god kažem bilo bi krivo i nepoznato. Dok su Wurzel korijeni, Brot je kruh, pa kome se slaže prava riječ - nek javi.
E sad.... po mome je to isto što i pravi pravcati domaći, starinski, kruh sa puno mjehurića zraka, prekrasnom hrskavom koricom, te okusom i mirisom bakine pećnice na drva. Francuski bi kuharic to zvao Pain 
a l’Ancienne (isto kao starinski kruh), njemačka i austrijska kuharica Wurzelbrot, za talijansku ne znam. Taj je kupljeni kruh tako dobar (sline mi cure dok pišem) da mi je donedavno bilo bezveze igrati se doma i probavati ga sama ispeći. No… naravno da mi vrag nije dao mira. Jednog dana kruh na polici osvanuo u novom škarniclu-papirnatoj vrećici na kojoj je bila napokon bila napisana tajna uspjeha. Naravno da nisu stavili cijeli recept, ali jedan važni detalj priče bio je spomenut, a to je da se tijesto nakon što se zamijesi stavlja da raste u hladnoći frižidera slijedećih 12 do 15 sati. U tome se slaže nekoliko re
cepata koje sam pronašla na internetu, no….. ono u čemu se razilaze je pitanje da li se kruh mora još razmijesiti ili ga samo takvoga kakav se izvadi iz frižidera peći. Ja sam odabrala duži i kompliciraniji put za probnu vožnju. Započela sam ga u petak, šest sati navečer. Spojila sve sastojke, stavila po planu u plastičnu vrećicu i stavila u frižider. Na svu sreću da sam prije toga kupila 6-litrene vrećice za zamrzavanje, jer bi inače mog tijesta bilo zaljepljenog po cijelom frižideru, vjerojatno bi ga još dan danas prala i čistila. Nakon sat-dva, vrećica se napuhala, i tijesto je poprilično naraslo. Drugi dan sam ga nekoliko puta premijesila, i čini mi se da je zato na kraju falilo mjehurića. To mu je bio jedini nedostatak, uz možda koji gram soli koji je pofalio, ali sa soli i tijestom obično imam problema, jer uvijek ispadne da je sol koju koristim neslana (ili je premalo stavim). U pećnicu sam ga stavila tek negdje u subotu u 2 popodne. Dakle, nakon dvadeset sati čekanja, trebalo mu je svega petnaestak minuta da se ispeče. Pekara bi davno propala da tako dugo čeka da napravi kruh
.
Sve u svemu, moj je korijenski kruh ispao super. Izvana je izgledao kao dućanski, iznutra je bio malo manje spužvast nego što je trebao, no s obzirom da se pojeo u svega nekoliko sati, nemam se na što žaliti. Naprotiv, jučer sam zamoljena da ispečen kruh doma, no ovaj puta je bila samo focaccia, brzinski i jučer bez maslina, polubijela. Gotove slike nemam, ali evo kako je to tijesto izgledalo prije nego je počelo rasti.
.... nastavak priče o nesreći pri tkanju, željela bih vam samo pokazati kako izgleda kad osnova počinje praviti probleme na krajevima. Na ove dvije male slike se dosta dobro vidi šta se dogodilo. Istkala sam tri bloka u mustri koju sam planirala namijeniti cijelom tkanju, no na kraju sam odustala i odlučila skinuti tkanje sa tkalačkog stana i pokušati u potku staviti nešto drugo. 
