February 18, 2009

Svježe sa tkalačkog stana/Fresh from the loom

U komentarima na posljednji post Bodulka me upitala da li sam donijela nešto lokalnih vunenih i alpaka proizvoda iz Čilea. Donijela sam samo jedan jedini prekrasan rad lokalne tkalje koji odnedavno ukrašava jedan od zidova manje sobe koja je već dugo čekala da na njega nešto objesimo. Sve to na razočaranje pola ženskog dijela obitelji, jer je zaključak bio da bi taj komad tkanja bolje iskoristiti kao mali prekrivač za nove pred televizorom u ovo dugo zimsko doba, ili kao maleni tepih. Meni niti jedna a ni druga ideja nisu baš zvučale idealno, jer čim sam ga ugledala na malom trgu usred Atacama pustinje, plan je bio objesiti ga upravo tamo gdje danas visi. Što se tiče vune, nisam donijela niti gram. Dozvoljena prtljaga nam je bila 23kg, što nije previše za tri tjedna puta. Palo mi je naravno to na pamet, ali na kraju nisam jer me još uvijek čeka dobra stara hrpa alpaka runa koje je davnih dana stiglo poštom sa alpaka farme iz Švicarske, koje je davnih dana iščešljano i pripremljeno za predenje i pranje. Od početnih 10kg, mislim da sam isprela možda svega malo više od 500g. Slike ispredenog su odavno na blogu. Ostatak je uredno pospremljen u mom vunenom skladištu broj 2.Toliko o alpakama, vuni i nezavršenim radovima.
Dobra je vijest da sam prije sat vremena i nakon gotovo tri tjedna odugovlačenja napokon završila tkanje koji sam počela unatrag koji vikend. Dobri stari Matko konac u osnovi. Potku sam započela igrajući se sa srebrnom niti, ali kako nisam bila zadovoljna rezultatom, tako sam nakon nekoliko redova odlučila iskoristiti raznorazne pamučne konce koji se već dosta dugo vuku i čekaju svoj dan. Plan sa srebrnom niti ostaje, ali moram razraditi plan i poigrati se sa bojama osnove da uspijem dobiti ljepši kontrast. Na gornjoj desnoj slici je dio tkanja gdje je srebrna žičana nit. Sve drugo su slike ostatka tkanja, kojem ostaje samo završiti krajeve i nakon toga može službeno preseliti na stol, ili kao ukras ili kao podložak pri jelu.
Slijedeće je tkanje već u planu samo moram nabaviti nešto lijepo, tanko i vuneno za osnovu. Potka je ispredena proteklih par tjedana, ali nisam imala vremena poslikati. Laku noć.
One of the readers asked me while commenting the last post whether I brought any woolen and alpaca products back from Chile. Well... I brought only one lovely piece of work of the local weaver which is since a month decorating one of the bedrooms. All to disappointment of the female family members, since their vision was that it would make a perfect throw for the long winter evenings. Little did they know that my vision was from the moment I spotted it to hang it just where it stands today.

As for the alpaca wool, I did not bring a single gram. Part of the reason was 23kg luggage allowance which is not that much for the three week joruney, and another one is that I still have around 9 out of 10kg of alpaca row fibre that arrived almost two years ago from the farm in Switzerland, and which has been all nicely carded and ready for spinning. So far, I have only managed to spin a little over half a kilogram.
So much of alpacas, wool and outstanding weaving and spinning projects, since over an hour ago, I have finally finished a newest piece of weaving that has been (very) slowly woven for the last three weeks.
Beige cotton warp, and weft which I started with the silver wire, but quickly changed to cotton as I was unhappy with the result. Instead, I used up a number of differenly colored cotton threads that have been sitting around for awhile waiting to be woven.
The plan for the next project is in my head, only have to run to the shop to get something thin and nice for the warp while the weft will be a self-span silk/alpaca/merino combination in pomegranite colour that I managed to make since back from holidays. In the meantime, I also have to rethink the plan with the silver wire.