March 25, 2008

Prvi blogodan / First blogoversary!

Malo mi je nedostajalo da zaboravim prvi rođendan mog bloga. Vrijeme leti, i vrteći film unatrag čini mi se ne tako davno da me Jana priupitala zašto ne napravim blog o tkanju. Nekoliko dana kasnije, krenula je moja prva tkalačka priča. Sjećam se samo kako sam dugo razmišljala kako napraviti blog, koliko često i o čemu pisati. Nakon početnih muka, jednom kad sam krenula, sve je postalo puno lakše. Bila je to lijepa godina. Početkom godine sam puno tkala i prela, naučila malu vojsku djece i starijih tkanju, odradila svoju prvu i drugu izložbu tkanja, jedan od mojih radova bio je uvršten u priručnik o tkanju, u stan nam se uselilo 17 lutaka koje su glumile moje manekene na izložbama. Druga polovica godina proletila je jako brzo. Manje tkanja, novi posao, selidba, putovanja, ali planova je puno, tako da se ne morate bojati za nastavak bloga.
Volim brojke, pa vas moram malo daviti statistikom.
Danas, punih 386 dana kasnije, rođendanski blog posjećen je: 11.800 puta, posjetilo ga je oko 3000 ljudi iz 61 zemlje sa šest kontinenata. Lista zemalja je impresivna - od Sred
nje, Istočne i Zapadne Europe, Senegala, Libije, Sudana, preko Turske do Indije, Kambodže, Japana, Australije i Novog Zelanda, preko Amerike i Kanade, južnameričkih zemalja, natrag do mojih najvjernih čitateljica širom Europe.
Najljepše vam hvala svima! Nadam se da ću do drugog rođendana imati više vremena za tkalačke i predačke priče, iako znam da vas dosta uživa i u pričama sa putovanja. Stiže proljeće, i jedva čekam da dani postanu duži i topliji, te da preselim tkalački stan i kolovrat na terasu provodeći tople ljetne večeri stvarajući nove kreacije. Lijepi pozdrav i još jednom hvala na čitanju. Vaša, Olinka!


I have almost missed the first anniversary of my blog. Blogoversary.... The time is flying by, and looking back, it feels not that long ago when Jana asked why don't I make a weaving blog. Little did I know how to do it then, but a couple of days later, my first weaving story was online. I remember well all the thoughts how to make a blog, how often and what to write. After some early troubles, once I started, everything was easy.
It was a great year.
Early in a week I spent a lot of time weaving and spinning, teaching others how to do it, had my first and second exhibitions, one of my woven works has been published in the weaving book, and last but not least, we got 17 mannequins moving into our flat that have been modeling my works. The last couple of months flew extremely quick. I did a very little weaving, started a new job, moved to a new city and spent a lot of time traveling. I have plenty of plans for the coming months, therefore, no fear for the new stories on the blog.

Today, 386 days after starting it, the birthday blog has been visited 11.800 times from app. 3000 people from 61 country from 6 continents. The list of countries is rather impressive, just wonder how to people get to it. Majority of visitors came from Central, Eastern and Western Europe, then US and Canada, over Senegal, Lybia, Sudan, to Turkey and India, Cambodia, Japan, Australia and New Zealand.
I want to thank all of you! I do hope that by the time of the second blogoversary I will have a lot more time for the weaving and spinning stories, although I recognize interest for the travel diaries as well. The spring is slowly coming, I look forward to a longer and warmer days to take a weaving loom and the spinning wheel out on the terrace and start spending the warm evenings creating new works. Thanks again and until the next post. Yours, Olinka!

Prvo ovogodišnje tkanje/First woven piece in 2008

Nakon gotovo dva mjeseca stalnih putovanja, života po hotelima, sati provedenih u avionima, jako me vesele naredni dani i tjedni u kojima nemam putovanja u kalendaru. Vidjeti ćemo koliko će dugo potrajati, bolje da ništa ne govorim. Uskršnje smo praznike odlučili provesti na toplome, pa smo otišli na kratkih 5 noći kod prijatelja na Cipar. Svaki je dan bio ispunjen aktivnostima i avanturama od jutra do mraka, tako da imam osjećaj da je odmor trajao dva tjedna što je dobar znak da smo se lijepo odmorili. Jutros, utorak....sve po starome. Razlika u temperaturi je oko 25 stupnjeva, nebo je bilo plavo, pa sivo, pa opet plavo, dvije proljetne mećave su prohujale gradom, okolni brežuljci su opet pokriveni snijegom, prognoza za naredne dane nikakva. Taman što je izgledalo da je proljeće pokucalo na vrata, sve je malo počelo bubriti, naša trava pred terasom zeleniti i rasti, priroda se opet uspavala.
Ali, ja se uspavala nisam. Prije Uskrsa sam spomenula da planiram novo tkanje, ali nisam uspjela stići napisati više na blogu, pa koristim priliku. U jednom od jesenskih postova stavila sam slike vune koju sam namjeravala tokom jeseni otkati, i danas svečano javljam da sam napravila metar i pol materijala širine tridesetak centimetara od one interesantne japanske NORO kombinacije vuna (kašmir, svila, vuna, alpaka, ovčja vuna....) čije slike možete vidjeti ovdje. Ta mi vuna stoji već predugo jer nisam mogla odlučiti šta ću s njom.Odluka je pala preko noći. Platneni vez, svila bojana crnim čajem je u osnovi, NORO u potki, a krajnji je plan ukomponirati to tkanje lijepih jesenskih boja u materijal (kombinacija vune i lana) koji već sjedi kod moje šnajderice nekoliko mjeseci i čeka da mi stigne inspiracija. Plan je napraviti jesensku jaknu koja će imati dijelove tkanja ukomponirane u šivani dio. Ostatak plana ostaje tajna, pa se nadam da ćete izdržati dok sve bude gotovo.After almost two months of permanent travels, life in the hotels, hours spent in airplanes, I am looking forward to the coming days and weeks without any travels in the calendar. Let's wait and see for how long. We decided to spent Easter holidays somewhere warm and not overly far away, so we spent a lovely five nights with a friend in Cyprus. Each of the days was full with activities from the morning to the late night, and my feeling is that the holiday lasted for good two weeks, which is a good sign that it was fun and relaxing. This morning, Tuesday, everything back to normal. Temperature difference between here and Cyprus is about 25 degrees, the sky was a number of times lovely blue, then grey, then blue again, two times a springy snow storm came around, the neighboring hills woke up covered with snow, the forecast for the coming days is not great. Just as it looked that the spring was here, the flowers slowly flowered, the trees pushed the leaves, our grass started growing and getting greened, the nature has decided to fall asleep again.
I did not fall asleep. Prior to Easter holidays, I have mentioned the new weaving project, but had no time to write more on the blog. In one of the autumn posts, I put the pho
tos of the wool I planned to weave during autumn, which I finally wove only some days ago. Decision was simple, since the yarn was a Japanese NORO - a combination of nearly every known fibre - wool, silk, alpaca, cashmere in lovely colors, all as one thread. I decided make it in a plain weave, since the plan was to combine it with the fabric (combination of wool and linen) which I bought last summer during the weavers market in Haslach. My tailor will be very happy with the new project. After going to some early fears of sewing woven materials, now that she tried it, she just loves every new piece I make.

March 09, 2008

Bangkok 2

Dakle, evo mene natrag u Europi sa nastavkom priče i nekoliko sličica da vam približim priču.
Nisam sigurna da ovako nešto kao na lijevoj ili desnoj slici mogu napraviti na bilo kojem od mojih tkalačkih stanova, ali kad sam vam već u prvom nastavku ispričala priču o kupusu i kondomu, moram ju i završiti. U međuvremenu sam pročitala otkud restoranu ime, i saznala da kad je fondacija o
snovana 1974. godine, ideja je bila da se pomogne planiranje obitelji, i zbog toga je bilo važno da se kojekakva kontracepcijska sredstva približe stanovništvu, i da ih bude tako jednostavno nabaviti kao i kupovati povrće. I tako je u priču i ime restorana došao kupus.

Nakon četiri dana sastančenja, i sjedenja u klimatiziranoj konferencijskoj sobi, te spavanja u klimatiziranoj hotelskoj sobi u kojoj se prozor nije mogao otvoriti, odlučila sam si uzeti slobodno popodne prije polaska na aerodrom navečer oko 20h, i ipak pogledati makar jednu od znamenitosti Bangkoka. Na brzinu sam pojela ručak, spakirala kofer, platila hotel i sjela u taksi.

Pravac – Grand Royal Palace. Vožnja taksijem po Bangkoku je iskustvo za sebe, jer vozač vjerojatno ne govori engleski (osim što zna reći – traffic, traffic, big traffic), i umjesto da vozi nekim ulicama sa manje gužve, oni obično odaberu najprometniju prometnicu kako bi mi usput objasnio koji je koji dio grada što mi vrlo malo znači kad isto večer putujem natrag u Europu. Put nas je odveo posred Chinatown-a. Gužva od ljudi, dućama, biciklista, motorista, autobusa, prodavača, ma nema čega nema. Usput smo naravno prošli kroz priču otkud sam i da li smo i mi budisti. Istovremeno je ispred njega bilo četiri ili pet figurica Bude, što me uvijek vrati nekoliko godina unatrag kad smo jedva preživjeli vožnju od Kathmandua do Pokhare sa taksistom koji je preko pola stakla imao naljepnicu Sai Babe koja je rekla – Why fear when I am here? (Zašto se bojite dok sam ja ovdje?). Nakon skoro sat vremena sretno sam stigla do Grand Royal Palace. Palača ne samo da je Royal i Grand, nego je cijeli kompleks nešto veličanstveno. Na brzinu dijelim sa vama nekoliko sličica, dok ostatak možete naći na stranici: http://picasaweb.google.com/ogjigas/03_Bangkok, jer se večeras opet pakiram na put jer sutra ujutro letim samo po Europi na tri dana nekakvog tečaja pokraj Nijmegena u Holandiji. Mali digitalni aparat je već na dnu torbe, pa ako bude vremena za bilo kakvo razgledavanje u gužvastom planu naredna tri dana, slike i priča slijede.

Apologies for not having the first part of the story in English. In the meantime and while you have not been hearing from me, I was busy travelling. Unfortunately not for pleasure. Every week somewhere else, and last week, I happened to be going for a 4 day meeting to Bangkok. I have at first misread the meeting agenda thinking that I would have one free day to see some of the Bangkok sights out of which I chose the river with its famous boats and people selling vegetables, then one of the bigger Budhist temples, and the Grand Royal Palace. Since the trip to Bangkok would not be complete without a visit to the Palace, I have decided to do everything possible to see it. Took the last afternoon off, cought the first legal taxi and had a fun drive through the Chinatown and some lesser known areas of Bangkok to arrive at the Palace. Both Royal and Grand, it is a stunning complex, something truly breathtaking. If you are interested to see more photos, you can find them at: http://picasaweb.google.com/ogjigas/03_Bangkok

March 03, 2008

Jugoistočna Azija / South-East Asia

Prvo sam mislila da je veljača mjesec putovanja i gužve, da bi u istoj brzini ušla u ožujak. Neki me dan kolega u uredu pitao kako je u novom stanu i novom gradu, i opet sam se morala zamisliti jer prošlih četiri tjedna rijetko da sam i bila u novom domu. A da o tkanju ne govorim. Vidjelo me nekoliko aviona, aerodroma, automobila, hotelskih soba i kreveta. Blog će uskoro postati putopisni.
Gdje sam ovaj tjedan? Bangkok.
Na moju veliku tugu i žalost u 4 noći koliko sam ovdje, uglavnom sam na sastancima u pothlađenoj konferencijskoj sobi dok vani peče sunce, temperatura je oko +33 stupnja a vlaga je malih 15%. Toplo se nadam da ću uspjeti uhvatiti nekoliko sati prije odlaska natrag na stari kontinent pogledati kraljevsku palaču, barem jedan od poznatih hramova i one poznate čamce na rijeci sa ljudima koji prodaju povrće i voće. To su mi tri velike želje, a kad bi se barem jedna ostvarila bilo bi to krasno, no u svakom slučaju se isplati doći natrag.
Nakon početne panike dok je zapadni dio zapadne Europe strahovao od nevremena Emma, i moj let je bio pomaknut za malo više od sat vremena, na kraju je sve super prošlo i sretno sam sletila u Bangkok u nedjelju popodne. Novi aerodrom, ljudi na sve strane jer dosta interkontinentalnih letova slijeće u to doba dana, redovi za pregled pasoša, no nitko se ne uzbuđuje. Ljudi lijepo stoje u redovima ili za Tajlanđane ili za strance, i čekaju. Nikakva panika da je prtljaga već izašla, sve lijepo smireno ide svojim tokom. Mladi gospodin carinik samo pregleda papire, vizu, ništa ne pita, uredno udari sve moguće pečate i uredno vrati ono što mi pripada. Prtljaga je u međuvremenu već izašla, i liejpo je posložena pokraj belt-a na kojem izlazi, jer uskoro dolazi prtljaga iz nekog drugog aviona. Ne mogu vam uopće dočarati taj osjećaj smirenosti, jer kad se samo sjetim bilo kojeg aerodroma u Europi, panike, vremena koje protraćimo čekajući prtljagu, gurajući se, gledajući narogušena i bespomoćna lica službenika koji vam rijetko budu od pomoći..... Taksi do hotela super, stigao puno brže nego što mi je objašnjeno da može trajati, ali kako je bila nedjelja - nije ni čudno. Sinoć sam se prošetala po kraju oko hotela koji je vrlo interesantan. Završila sam na večeri u restoranu Cabbages and Condoms (ili što bi rekli Zelje i Kondomi). Hrana super, a restoran interesantan po tome što ga održava Population and Community Planning Association (PDA), privatna fondacija za planiranje obitelji i borbu protiv AIDS-a osnovana daleke 1974. godine. Sa računom stiže i paket kondoma. Simpatičan restoran, izvrsna hrana i posluga. Definitivno preporučam. Malo sam se pomučila dok sam ga pronašla, usput prošla hrpu štandova fiksiranih na bicikl ili dvokolicu na kojima se kuhaju kojekakvi lokalni specijaliteti. Od prženih skakavaca (onih velikih), do kojekakvih crva i nekakvih mesa koja vjerojatno ne želim znati od koje su životinje. Vrlo interesantan je bio jedan biciklist sa rešetkom na kojoj su visile sušene lignje i neke čudne ribice koje su sve izgledale i mirisale kao minijaturna verzija bakalara. Danas sam pričala sa jednim od ljudi na sastanku koji se pohvalio da je jučer jeo neke od crva i skakavaca, ali - sirove. yuk!
Toliko za danas, nastavak slijedi, ovdje je prošla ponoć i vrijeme je za krevet. Laku vam noć!