March 03, 2008

Jugoistočna Azija / South-East Asia

Prvo sam mislila da je veljača mjesec putovanja i gužve, da bi u istoj brzini ušla u ožujak. Neki me dan kolega u uredu pitao kako je u novom stanu i novom gradu, i opet sam se morala zamisliti jer prošlih četiri tjedna rijetko da sam i bila u novom domu. A da o tkanju ne govorim. Vidjelo me nekoliko aviona, aerodroma, automobila, hotelskih soba i kreveta. Blog će uskoro postati putopisni.
Gdje sam ovaj tjedan? Bangkok.
Na moju veliku tugu i žalost u 4 noći koliko sam ovdje, uglavnom sam na sastancima u pothlađenoj konferencijskoj sobi dok vani peče sunce, temperatura je oko +33 stupnja a vlaga je malih 15%. Toplo se nadam da ću uspjeti uhvatiti nekoliko sati prije odlaska natrag na stari kontinent pogledati kraljevsku palaču, barem jedan od poznatih hramova i one poznate čamce na rijeci sa ljudima koji prodaju povrće i voće. To su mi tri velike želje, a kad bi se barem jedna ostvarila bilo bi to krasno, no u svakom slučaju se isplati doći natrag.
Nakon početne panike dok je zapadni dio zapadne Europe strahovao od nevremena Emma, i moj let je bio pomaknut za malo više od sat vremena, na kraju je sve super prošlo i sretno sam sletila u Bangkok u nedjelju popodne. Novi aerodrom, ljudi na sve strane jer dosta interkontinentalnih letova slijeće u to doba dana, redovi za pregled pasoša, no nitko se ne uzbuđuje. Ljudi lijepo stoje u redovima ili za Tajlanđane ili za strance, i čekaju. Nikakva panika da je prtljaga već izašla, sve lijepo smireno ide svojim tokom. Mladi gospodin carinik samo pregleda papire, vizu, ništa ne pita, uredno udari sve moguće pečate i uredno vrati ono što mi pripada. Prtljaga je u međuvremenu već izašla, i liejpo je posložena pokraj belt-a na kojem izlazi, jer uskoro dolazi prtljaga iz nekog drugog aviona. Ne mogu vam uopće dočarati taj osjećaj smirenosti, jer kad se samo sjetim bilo kojeg aerodroma u Europi, panike, vremena koje protraćimo čekajući prtljagu, gurajući se, gledajući narogušena i bespomoćna lica službenika koji vam rijetko budu od pomoći..... Taksi do hotela super, stigao puno brže nego što mi je objašnjeno da može trajati, ali kako je bila nedjelja - nije ni čudno. Sinoć sam se prošetala po kraju oko hotela koji je vrlo interesantan. Završila sam na večeri u restoranu Cabbages and Condoms (ili što bi rekli Zelje i Kondomi). Hrana super, a restoran interesantan po tome što ga održava Population and Community Planning Association (PDA), privatna fondacija za planiranje obitelji i borbu protiv AIDS-a osnovana daleke 1974. godine. Sa računom stiže i paket kondoma. Simpatičan restoran, izvrsna hrana i posluga. Definitivno preporučam. Malo sam se pomučila dok sam ga pronašla, usput prošla hrpu štandova fiksiranih na bicikl ili dvokolicu na kojima se kuhaju kojekakvi lokalni specijaliteti. Od prženih skakavaca (onih velikih), do kojekakvih crva i nekakvih mesa koja vjerojatno ne želim znati od koje su životinje. Vrlo interesantan je bio jedan biciklist sa rešetkom na kojoj su visile sušene lignje i neke čudne ribice koje su sve izgledale i mirisale kao minijaturna verzija bakalara. Danas sam pričala sa jednim od ljudi na sastanku koji se pohvalio da je jučer jeo neke od crva i skakavaca, ali - sirove. yuk!
Toliko za danas, nastavak slijedi, ovdje je prošla ponoć i vrijeme je za krevet. Laku vam noć!

2 comments:

Anonymous said...

Vec sam pomislila da si odustala od bloga, zaista te dugo nije bilo. Uzivaj u putovanju koliko mozes.

romantales said...

OOO, Olinka! Pa ti si u Bangkoku (sad mi u ušima onaj hit iz mladosti Bangkok oriental city...)! Prekrasni i detaljni prvi dojmovi, obavezno slikaj pa poslije ubaci i koju sličicu. Baš me zanima kako izgleda restoran Kupus i kondom! Zamisli da kod nas otvore jedan takav lokal?!
Lijepo se provedi, nama su najavili novi hladni val, zato uživaj na njihovoj ugodnoj temperaturi.