September 25, 2008

Autumny scarf - Jesenji šal

Novi, hladni i pravo jesenski tjedan nastavlja se po planu. Usprkos (pre)dugim satima koje sam ovaj tjedan provela u uredu, uspjela sam završiti tkanje započeto u nedjelju. Naravno da mi je ponestalo svile, pa sam morala preksinoć još malo dodatno ispresti, ali na kraju šal izgleda super.
Pravih je jesenskih boja, nije debel, ali je lijep i topao kako na pogled tako i na dodir. Mogla bi ga sutra ujutro i zaogrnuti, jer je vrijeme nikakvo. Upravo pada kiša.
Večeras možda nastavim udarničkim tempom dalje, moram posnimiti situaciju u mom vunenom skladištu. Imam dosta alpaka vune koju sam davno isprela i mislim da ju već predugo čuvam i nikako da se odlučim šta od nje napraviti. Sad kad bolje razmislim nemam ništa što bi moglo ići u osnovu, a nisam imala (čitaj - uzela) vremena tražiti crni tanki pamuk za projekt podmetača.
Kad bolje razmislim, možda ću se ipak uvaliti pred televiziju i odgledati posljednju u seriji sučeljavanja političkih stranaka (oni to ovdje zovu slonovska runda, dan kad lideri najvećih stranaka sjede zajedno u studiju) pred vesele austrijske izbore.
U svakom slučanju, najkasnije za vikend sam natrag s vama.

September 22, 2008

Ne jedno, nego dva tkanja odjednom

Tjedan dana odmora i odmaka od svakodnevnice obično donosi čuda. Iako sam negdje u ranim planovima odlaska u planine imala ideju spakirati mali tkalački stan i puno vune, na kraju sam odustala jer svako naše putovanje autom obično završi diskusijom o tome kako opet putujemo kao karavana, a idemo samo na tjedan dana i dva sata daleko od kuće. I tako je sva tkalačka oprema ostala sama kod kuće. Sad kad smo sretno stigli kući, naravno da ne smijem otvoreno priznati da je tako bilo bolje, jer tokom intenzivnom tjedna svakodnevnog planinarenja, nisam sigurna da bi bila u stanju primiti se tkanja. Osim jednog hladnog i vjetrovitog jutra kad je na 2000 metara nadmorske visine sniježilo, kad bi na brzinu išla otkati kapu koju sam zaboravila ponijeti računajući da je vrijeme još uvijek kasno ljetno. Dakle, na povratku me dočekao veliki, sretni, nasmiješeni tkalački stan, na kojem sam prije odlaska na godišnji počela snovati crnu tanku vunicu sa planom o crnom šalu. Dva sata kasnije, osnova je bila provučena kroz ničalnice, i sve spremno za početak tkanja. U međuvremenu je došlo do promjene, jer mi je crno postalo precrno, pa sam iskoristila vunu koju sam ljetos isprela da napravim vodoravne pruge i razbijem crnilo mohera u potki i tanje vune u osnovi. Šal je bio gotov istu večer, evo dvije sličice.
I tu priči nije kraj.
Nedjelja ujutro, vrijeme nije baš bilo za biti vani, odlučim se baciti u slijedeće tkanje. Plan je bio napraviti set podmetača za stol od kombinacije crnog pamuk
a i najobičnije konopljine špage iz poljoprivrednog dućana. Na žalost mi je od ranije ostalo premalo tankog pamučnog konca, a dućan u kojem sam bila nije držao?!?! crni pamučni konac, tako da je taj plan odložen za kasnije, kad se snađem za crni tanki končić. Kao zamjenski projekt sam u jednoj od knjiga pronašla interesantan uzorak koji nikad nisam probala.
Kocke, koje se razlikuju na prednjoj i stražnjoj strani tkanja, zapravo duplo tkanje. Osnova - kombinacija oker duplo predene svile koja čeka još od lani da ju iskoristim, i ze
lenkaste alpaka vune koja se čini dosta čvrstom da se drži u osnovi. Potka - ista kombinacija koja se ponavlja svakih šest redova. Na slici vidite prednju stranu tkanja, dok je na stražnjoj strani, svaki bijeli kvadrat zelen, a zeleni bijel.
Nakon nekoliko redova ponavljanja, zeleno-krem kombinacija mi je postala dosadna, pa sam se poigrala sa još jednom bojom, ali neću vam odati tajnu jer bi vam bilo previše priče za ovaj blog, i zato, strpljenje molim jer sam zasigurno do kraja tjedna gotova sa ostatkom, kad ćete imati prilike vidjeti gotovo tkanje. Lijepi pozdrav, a koga zanima uzorak, tu sam.

September 03, 2008

Jesen stize

Da, dobro vidite.
Pet je do dvanaest, vrijeme je već da se (po)javim. Jesen je opet pokucala na vrata, ljeto se bori ostati još neko vrijeme s nama, pa je tako danas u podne bilo vrućih 30 stupnjeva.
Gdje sam bila, šta sam radila otkad nisam pisala? Tkala nisam ništa, osim ako se nekoliko komada tkanog visuljka lavande zove tkanjem. Isprela sam nešto malo zanimljive vune koju moram poslikati, jer je nekoliko dana bilo poprilično svježe i lijepo za predenje. Imala sam jedan vikend malog učenika koji je silom htio naučiti presti, a nema ni 6 godina.
I to je to što se tiče ručnog rada posljednja dva, tri mjeseca. Nisam bila niti jedan jedini sat na godišnjem odmoru, cijelo sam ljeto provela radeći, i polako osjećam da je vrijeme pobjeći na tjedan dana od kompjutera, telefona, emaila, sastanaka, izvještaja, planova, rokova. Maknuti se dalje od civilizacije i ubrzanog životnog tempa, napuniti motore i skupiti inspiraciju za nadolazeću jesen i zimu. Ideja za slijedeća tkanja imam nekoliko, samo se moram dogovoriti sa sobom da prerasporedim sate u korist kreativnosti.