October 05, 2009

Ovca ili koza? / Sheep or goat?

Ove mi dane tkanje i predenje idu puno bolje nego javljanje na blogu. Nije da od sedmog mjeseca kad sam zakašnjelo pisala o Čileanskom tkanju nisam ništa radila, ne... jednostavno vikendom pokušavam ne dirati kompjuter ako baš nije nužno. Od posljednjeg javljanja su još dvije kokosove metle pretvorene u potku novih tkanja od kojih jedna krasi zid ili stol negdje u Zagrebu, druga je još uvijek kod mene. Nedavno sam pospremila vuneno skladište, preokrenula sve kutije i presnimila koje materijale imam na raspolaganju za zimske dane. Izvadila raznorazne vrećice sa runima koja polako počinju živjeti novi život i lagano se pretvaraju u lijepe tanke niti. Na moju veliku žalost, prije dva tjedna sam morala baciti hrpu prirodne vune koju su napali moljci, i nije joj bilo spasa, nego sve zajedno baciti u smeće. Već me čudilo kako nigdje nemam moljce, da bih otvorila tu jednu jedinu kutiju, gdje sam pospremila ovčju, ručno predenu vunu koja je bila oprana, ali je pospremljena bez imalo lavande ili onog smrada protiv moljaca, i desilo se ono što sam mislila da će se desiti.
No...... natrag na priču iz naslova. Povod za današnji naslov prepoznajete. Farma. Izlet na farmu.
Tako kod mene obično počinje, prvo ugledam (ne)obične životinje, onda idemo na izlet, onda se vratim kući sa vrećicom runa koja neko vrijeme prosjedi i čeka da dođe na red za predenje, i kao zadnji korak ispredena se nit pretvori u dekorativni ili uporabni predmet.
Ima već dosta davno da sam na internetu pronašla informaciju o farmi koza. Ne bilo kakvih koza, nego kašmir koza. Do unatrag nekoliko godina, ni sama nisam znala da li je ovca ili koza životinja koja daje kašmir vunu, no s vremenom sam i to savladala. Nakon što sam podijelila priču sa prijateljima i poznanicima, ispalo je da nisam sama na svijetu koja to nije znala. Poznanica je nedavno pala na ispitu na Agronomskom fakultetu upravo na pitanju da li kašmir potiče od ovce ili od koze. Izlet na farmu kašmir koza je završio tako da koze nismo vidjeli. A bome ni ovce.
Kašmir koze vidjeli nismo jer su bile na ispaši negdje dalje od kuće. Vidjela sam sve moguće faze dobivanja vlakna, i naravno da nisam mogla odoljeti upitati za neispredeno, iščešljano vlakno. To normalno nije na prodaju, ali vidjela žena da mene to zanima, pa sam donijela sa sobom 100 grama sto postotnog kašmir runa. Nešto tako nježno i mekano si teško možete zamisliti, jer ono što normalno vidimo i diramo u trgovini u obliku kaputa, vesta ili bilo čega skupoga za obući je već nekakva mješavina vlakana. Ovo moje u vrećici je čisto paperje...... Poslikala nisam, to moram po svjetlu dana, ali za današnje javljanje, samo priča, dok slike slijede tokom tjedna.