Subotnji ručak i neplanirani tečaj tkanja / Saturday lunch ending with an unplanned weaving and spinning course

Kuc, kuc...... evo napokon i mene i nešto novih vijesti nakon toliko dugo nepisanja.
Ova mi je godina počela sa puno raznoraznih obaveza, planova i promjena. Na samom početku je naletila novogodišnja prehlada, nakon toga pakiranje,
selidba, raspakiravanje. Kako to već ide nakon raspakiravanja najavljuju se i polako pristižu gosti, dnevne stare i nove obaveze. Sve u svemu, kad sam sinoć "odvrtila film", zaključila sam da tkanje nisam primila više od mjesec i pol dana (ako ne i dva).
Tata me ovaj tjedan pitao da šta je sa blogom, a moj je spremni odgovor bio da nisam imala kad tkati, pa tako nisam mogla ništa novoga napisati. Mora da mu se moj odgovor nije baš svidio, jer je spremno odgovorio: "Blog je blog, a tkanje je tkanje!"
Hmmmm... kad bolje razmislim, ima tata pravo, iako kad sam ga već blog naslovila tkanjem, želim i nastaviti sa tkalačkim, predačkim i ručno-rađenim pričama.
I zato, evo prve ovogodišnje tkalačke i predačke pričice. Jučer popodne smo imali na ručku mog kolegu sa obitelji. Što je počelo kao rano poslijepodnevni ručak, završilo je kao tečaj tkanja za cijelu obitelj. Mama i njene pet i šestogodišnje kćeri su naučile tkati, a mlađa kćer i tata su naučili kako se prede. Rezultat, nekoliko destina metara šarene, kreativne (malo tanke, malo debele, malo jedne boje, više narandžaste) vune, i šal za jedn
u od djevojčica koji je dijelom napravila ona sama (slika gore), a dijelom mama (slika dolje). Što one nisu uspjele završiti, napravila sam jutros ja. BIlo je to i moje prvo ovogodišnje tkanje, i super početak godine sa tri potencijalne nove tkalje na vidiku.

Knock, knock......here I am, back with the latest news. The year has started extremely busy, then I fell ill around new year's time, after that we started preparing for the move, packing, moving flats, the unpacking. Once you settle down and organize yourself, the visitors start announcing their arrivals. Overall, once I tried to remember when did I make my last woven piece, I have realized that I have not been weaving for over a month and a half (if not even two months).
My Dad called earlier last week asking what is happening (better saying - complaining about lack of update) with my blog. My instant answer was that I did not have time for weaving, therefore I could not make an update on the blog and write a new story.
Well.....he must have found that a rather lame excuse and answered: "A blog is a blog and weaving is weaving!". It made me step back and think a bit. He is probably right, but since I have already named it a weaving blog (tkanje), I planned on writing about weaving, spinning and other hand-made stories.
Therefore, here comes the first weaving and spinning story of this year.
Yesterday afternoon, we had invited my colleague with his family over for a lunch. What started with an early afternoon lunch, ended up being the weaving and spinning course for the whole family. Mom and her five and six-year old daughters learned how to weave, while the younger daughter and Dad learned how to spin. The result was a couple of meters of colored fancy wool yarn as well as a scarf for one of the girls which she partly has woven herself, another part was done by her mother.
What they have not manage to finish, I finalized this morning, and made the similar one for the other girl. This was my first woven piece for this year, with many more to come during the year.

Comments

Anonymous said…
bravo,
ipak si se pokrenula,
valja ponekad uzeti u obzir i roditeljsko misljenje.
Leigh said…
It's so good to see new weavers!
Goce said…
na mladim svijet ostaje!
Vera said…
Bas sam se i ja pitala gde si. Jedva cekam svaki tvoj nov post, pogotovo postove sa uputama za tkanje. Dobila sam na poklon tkalacki stan i zasad samo ucim od internet i blogove kako se radi.
Anonymous said…
Iskreno, tvoj tata je u pravu, blog je blog, a tkanje je tkanje, ne znači da samo i isključivo o tkanju možeš pisati, iako to uspješno činiš. I život u Austriji bi mogao biti lijepi izvor tema.
Mislim da je pored stvaranja posebno zadovoljstvo i nekoga naučiti vještini kojom vladamo, ne? Iako moje Talijanke na susretima sve znaju plesti, meni je zadovoljstvo što sam već dvije obratila na naš stil pletenja, dok za sljedeći put već jedna najavljuje da želi naučiti.
Anonymous said…
Moja baka je nekada tkala, ali to je bilo doista davno. Lijepo da ta vještina ima svoje nasljednike i da nije zaboravljena.
Anonymous said…
Bok Olinka
Jedva čekam da nam pokažeš svoje nove radove. Žao mi je što nisam bliže, da naučim neke stvari od tebe.
Anonymous said…
Pozdrav od slavonke

Evo da se nakratko javim, kompjuter mi nije radio tako da nisam uspjela pročitati tvoj odgovor na kojemu ti zahvaljujem.
Meni zanima i to dali se možemo upoznati i tako razmijeniti iskustva. Kako se do tebe može doći i kada ? Za sada toliko evo ti moj email pa ćemo se dopisivati.
Srdačan pozdrav
Slavonka
viktorija.katanic@ri.htnet.hr
Anonymous said…
Dugo me nema! Radila sam na novom portalu. Više o portalu na mom blogu.Ne, ne napuštam blog, ipak je blog moja prva ljubav i na njemu sam susrela sve, moje divne virtualne prijatelje, samo će na njemu sada možda biti malo drugačiji sadržaji, a i još ću malo biti neredovita dok se portal ne uhoda, posjeti moj novi portal i zaželi mi sreću. [URL=http://www.magicus.info/]magicus. info magazin[/URL]

Popular posts