May 11, 2010

Priča o morskoj svili - Sea Silk tale

Unatrag mjesec dana u potrazi za novim štivom u knjižari sam ugledala knjigu zanimljivog naslova i sadržaja i odlučila ju kupiti. Federica de Cesco: “Muschelseide”. Engleski bi prijevod bio “sea silk” a što bi na hrvatskom preveli kao morska ili školjkina svila. Ne znam da li se tko od vas (pogotovo "morskih ljudi") susreo sa pravim prijevodom. Veselilo bi me saznati pravu riječ, tko zna nek javi. Priča o poklonjenom starinskom šalu napravljenom od morske svile povezana je sa povijesti obitelji na Malti i vezama sa dalekim Japanom. Knjiga je prekrasno istražena i ispričana. Zašto ja to sad pričam i kakve sad to veze ima s tkanjem, pitate se....

Morska svila je vrlo fina, rijetka i skupocjena tkanina napravljena od dugačkih svilenih niti-končića koje ispušta školjka periska (Pinna nobilis - plemenita periska, palastura), i kojima se periska pričvršćuje za morsko dno. Morska svila proizvodila se u mediteranskom području do početka dvadesetog stoljeća. Školjka, koja zna narasti do jednog metra, pričvršćuje se za stijene sa smotkom jakih ali snažnih končića/niti. Posebna žlijezda izlučuje supstancu koja u dodiru s vodom formira niti. Školjka se prednjim, šiljastim dijelom ljušture zakopava u tlo, na dubinama od 2 do 30 m, pričvršćena tzv. bisusnim nitima. Te niti, koje znaju biti duge do 6 centimetara predu se, a nakon što se tretiraju sa limunovim sokom postaju zlatne boje koja se nikad ne ispire. Tkanje proizvedeno od periske finije je od svile, jako je lagano i toplo, no na žalost privlači moljce čije ga larve vole pojesti.

Naravno da me o pronaći o kojoj se to školjki radi, i da li tako nešto postoji u Jadranu.

Periska ili palastura. Sjećate li se? Najveća školjka Mediterana, može narasti preko 1 metar dužine. Rasprostranjena po cijelom Jadranu, svatko od nas će se sjetiti primjeraka trokutaste, ponekad ogromne školjke koja se prodavala kao suvenir duž jadranske obale. Tek kad sam ugledala sliku školjke sjetila sam se o čemu se radi. Školjka ima oblik trokuta, blago zaobljen na širem dijelu, dok je uži dio zakopan u dno. Izvana je ukrašena ljuskastim, tankim i lomljivim svijetlo smeđim lamelama, a unutrašnjost joj je glatka, sedefasta. Periska je Sredozemni endem i rasprostranjena je u cijelom Jadranu. Na žalost je to i vrlo cijenjeni ukras i traženi suvenir, zbog čega je populacija periske, zbog prekomjernog izlovljavanja, u mnogim su turističkim područjima potpuno uništena. U Hrvatskoj je od 1994 periska zakonom zaštićena te je sakupljanje, izlov i trgovina ovom vrstom strogo zabranjena. U Italiji je periska također pod zaštitom.

Na Sardiji je navodno moguće ići u potragu za periskom na otoku Isola Sant' Antioco, te ukoliko je još živa posjetiti posljednju ženu koja je znala prerađivati i presti morsku svilu i muzej u kojem je prezentirana prerada morske svile. Zvuči kao zanimljiv izlet.

Prije toga moram završiti knjigu te započeti novo tkanje.

5 comments:

Roman Tales said...

Zavidim ti na putovanju u Maroko :-)

Što se morske svile tiče, poznajem samo verziju seasilk koja nastaje u kombinaciji svile i celuloze dobivene iz morske trave, za tkanje od periske nikada nisam čula.

Olinka said...

I sama nikad nisam čula za vlakno od periske dok nisam naišla na knjigu. Na internetu sam naišla na kombinaciju svila-celuloza (predebelo da bi me zainteresiralo za fino tkanje), ali pravi bysus sea silk je očigledno postojao (http://en.wikipedia.org/wiki/Sea_silk).

Diana said...

Ciao!

Moje ime je Diana in pišem iz Slovenije. Tudi sama nisem vedela nič o morski svili, a sem o njej zdaj začela bolj razmišljati. Bila sem namreč na Sardiniji, v kraju Sant' Antioco, kjer živi še zadnja mojstrica morske svile oziroma bissa, kakor mu pravijo oni. To je neverejetno zanimiva gospa Chiara Vigo. Tu je njena stran:

www.chiaravigo.com

Anonymous said...

zamisli da možeš uzgajati palasture i da znaš byssus se šiša dva puta godišnje 50 tisuća pine dava godišnje što misliš koliko platna pitaj tina

Nguyen Minh said...
This comment has been removed by a blog administrator.