Priča o kruhu i korijenima - The story of bread and roots

U našem lokalnom dućanu (Billa) se dosta dugo vremena može kupiti tzv. Wurzelbrot, koji je s vremenom postao moj omiljeni kruh. Ne za svaki dan, uglavnom za posebne prilike, jer je inače preopasno. Za prijevod me ne pitajte, jer što god kažem bilo bi krivo i nepoznato. Dok su Wurzel korijeni, Brot je kruh, pa kome se slaže prava riječ - nek javi.
E sad.... po mome je to isto što i pravi pravcati domaći, starinski, kruh sa puno mjehurića zraka, prekrasnom hrskavom koricom, te okusom i mirisom bakine pećnice na drva. Francuski bi kuharic to zvao Pain a l’Ancienne (isto kao starinski kruh), njemačka i austrijska kuharica Wurzelbrot, za talijansku ne znam.

Taj je kupljeni kruh tako dobar (sline mi cure dok pišem) da mi je donedavno bilo bezveze igrati se doma i probavati ga sama ispeći. No… naravno da mi vrag nije dao mira. Jednog dana kruh na polici osvanuo u novom škarniclu-papirnatoj vrećici na kojoj je bila napokon bila napisana tajna uspjeha. Naravno da nisu stavili cijeli recept, ali jedan važni detalj priče bio je spomenut, a to je da se tijesto nakon što se zamijesi stavlja da raste u hladnoći frižidera slijedećih 12 do 15 sati. U tome se slaže nekoliko recepata koje sam pronašla na internetu, no….. ono u čemu se razilaze je pitanje da li se kruh mora još razmijesiti ili ga samo takvoga kakav se izvadi iz frižidera peći. Ja sam odabrala duži i kompliciraniji put za probnu vožnju. Započela sam ga u petak, šest sati navečer. Spojila sve sastojke, stavila po planu u plastičnu vrećicu i stavila u frižider. Na svu sreću da sam prije toga kupila 6-litrene vrećice za zamrzavanje, jer bi inače mog tijesta bilo zaljepljenog po cijelom frižideru, vjerojatno bi ga još dan danas prala i čistila. Nakon sat-dva, vrećica se napuhala, i tijesto je poprilično naraslo. Drugi dan sam ga nekoliko puta premijesila, i čini mi se da je zato na kraju falilo mjehurića. To mu je bio jedini nedostatak, uz možda koji gram soli koji je pofalio, ali sa soli i tijestom obično imam problema, jer uvijek ispadne da je sol koju koristim neslana (ili je premalo stavim). U pećnicu sam ga stavila tek negdje u subotu u 2 popodne. Dakle, nakon dvadeset sati čekanja, trebalo mu je svega petnaestak minuta da se ispeče. Pekara bi davno propala da tako dugo čeka da napravi kruh.

Sve u svemu, moj je korijenski kruh ispao super. Izvana je izgledao kao dućanski, iznutra je bio malo manje spužvast nego što je trebao, no s obzirom da se pojeo u svega nekoliko sati, nemam se na što žaliti. Naprotiv, jučer sam zamoljena da ispečen kruh doma, no ovaj puta je bila samo focaccia, brzinski i jučer bez maslina, polubijela. Gotove slike nemam, ali evo kako je to tijesto izgledalo prije nego je počelo rasti.