May 11, 2010

Kasnim......

Tek prije nekoliko dana sam i sama nakon dugo vremena posjetila blog te primijetila da je moje posljednje javljanje tek potkraj prošle godine. I zato, prije nego što zakoračimo u drugu polovicu godine vrijeme je javiti se sa najnovijim vijestima. 2010 je počela sniježno, zima je bila duga, bijela i hladna. Mjeseci nakon toga bili su prepuni obaveza, posla, putovanja. Vrlo malo tkanja i predenja, no ipak sam si uzela vremena napraviti nekoliko manjih tkanih uzoraka i pokoju štrenicu zanimljivih vuna. Nedostatak kreativne inspiracija je učinio svoje, ali sa proljetnim danima, suncem i toplinom, moja radionica kreće lagano u pogon. Ideja imam, materijala nešto manje, no smišljam kako potrošiti zalihe, ispresti pospremljeno runo alpake.
Moje su kape i obično bile hit božićni poklon malima i velikima, nekoliko ih je otputovalo na sjever Europe, dvije na sjever Afrike, ostatak veseli dječicu u blizini.
U iščekivanju proljeća, topline i zelenila odlučili smo odraditi kratki godišnji odmor te smo se krajem ožujka spakirali i napokon otišli u Maroko. Ovo je bila idealna prilika posjetiti prijatelje koji su se na nekoliko mjeseci preselili u Fez i doživjeti život u srednjovjekovnoj medini iz prve ruke. Javnu pekaru za kruh i kolače gdje svako jutro mame šalju djecu ili same nose svježe zamiješeno tijesto na pečenje, lokalnog mljekara koji cijeli dan sjedi u svojoj maloj trgovini i proizvodi kravlji sir, jutarnji žamor na ulicama medine, tišinu petka. Maroko je prekrasna zemlja, od mediteranske obale na sjeveru, preko srednjeg i visokog Atlasa do početka pustinje na jugu, te Atlanske obale na zapadu i prekrasnih planinskih masiva, dva je tjedna bilo samo mala kap u vodi onoga što se u Maroku može vidjeti. Casablanca-Fez-Merzouga-Tissint-Tata-Essaouira-Oualidia-Casablanca. Prekrasno putovanje tisućama kilometara po Maroku u kojem sam se stvarno nauživala prekrasnih tkanja, ćilima, šalova, prekrivača, materijala i kojekakvih drugih zanimljivih predmeta. O prirodi, lLutajući ulicama medine u Fezu nisam mogla odoljeti ne ulaziti u radionice gdje se na vrlo tradicionalan način još uvijek proizvode raznorazni predmeti. Od tkanja, tradicionalne prerade kože, izrade metalnih predmeta, torbi, cipela, keramike, svaka radionica priča svoju priču. Zanimljiv je bio posjet tkalačkoj radionici jednorukog Alija u kojoj se na dva tkalačka stana tkaju šalovi i prekrivači od kaktusove svile. Moram istražiti detalje o kaktusovoj svili (cactus silk), jer nikako nisam sigurna da li se radi o vlaknu agave ili je to nešto drugo.

No comments: