NOR/olink/O kaput - NOR/olink/O coat

Za razliku od prvih pola godine dok sam slabo i tkala i pisala, u međuvremenu sam se malo aktivnije primila tkanja, ali nakon cjelodnevnog sjedenja za uredskim kompjuterom, nisam više za gledanje u ekran u večernje sate, tako da je blog uredno ostao zapostavljen.
Dakle... tko se još uvijek sjeća, davno proljetos sam nakon dugog razmišljanja i planiranja napokon istkala komad od skupocjene Noro vune koju sam dugo čuvala ne znajući šta da s njom napravim. Plan za dalje je ostao tajna, i kako se godina bliži kraju, hladni dani nisu baš još došli ali svakim će danom, vrijeme je otkriti šta se desilo sa Noro tkanjem. Tko se ne sjeća, link na priču o prvom ovogodišnjem tkanju je ovdje, a sličice su rezultat tajnog projekta. Ideja je moja, implementacija moje šnajderice, slika imam još malu hrpicu, ali nadam se da će vam ovo dati ideju što se desilo sa tkanjem, ostacima vune sa dodatkom četiri kupljena gumba, i mješavinom vuna-lan materijala koji sam još lani kupila na tkalačkom sajmu u Haslachu. Unlike the first half of this year when I was neither weaving nor writing the new posts on the blog, I have spent some more time weaving. However, after spending the long hours in the office, coming back home and sitting again in front of the monitor makes no fun.
For those of you who remember, earlier this spring, I wove a narrow and long piece using the lovely Japanese Noro wool, which I bought last year and kept around while thinking what to make out of it. While the plan remained secret, now that the cold days and the time to finally use it are here, I have decided to break the silence and show you the outcome of the "Noro project". The idea was mine, implementation - my great seamstress. Here are just a few photos what can be done with a small piece of weaving, 4 buttons, leftover yarn and some wool/linen fabric purchased last year during the Haslach weaver's market.