Jesen stize

Da, dobro vidite.
Pet je do dvanaest, vrijeme je već da se (po)javim. Jesen je opet pokucala na vrata, ljeto se bori ostati još neko vrijeme s nama, pa je tako danas u podne bilo vrućih 30 stupnjeva.
Gdje sam bila, šta sam radila otkad nisam pisala? Tkala nisam ništa, osim ako se nekoliko komada tkanog visuljka lavande zove tkanjem. Isprela sam nešto malo zanimljive vune koju moram poslikati, jer je nekoliko dana bilo poprilično svježe i lijepo za predenje. Imala sam jedan vikend malog učenika koji je silom htio naučiti presti, a nema ni 6 godina. I to je to što se tiče ručnog rada posljednja dva, tri mjeseca. Nisam bila niti jedan jedini sat na godišnjem odmoru, cijelo sam ljeto provela radeći, i polako osjećam da je vrijeme pobjeći na tjedan dana od kompjutera, telefona, emaila, sastanaka, izvještaja, planova, rokova. Maknuti se dalje od civilizacije i ubrzanog životnog tempa, napuniti motore i skupiti inspiraciju za nadolazeću jesen i zimu. Ideja za slijedeća tkanja imam nekoliko, samo se moram dogovoriti sa sobom da prerasporedim sate u korist kreativnosti.