tkanje - weaving

Malina šal / Raspberry scarf

2011-04-03T17:43:00.000+02:00

Čekajući proljeće, odabir je pao na boju maline. Prekrasna nijansa koju je teško poslikati, ali mislim da će vam otprilike približiti ideju o boji. Iako je preko 2 metra dug, težak je samo 14dkg, i može se koristiti u sva četiri godišnja doba.
Prekrasno pada, dovoljno je dugačak i može se zamotati na puno raznih načina, pa sam se i ja malo poigrala slikajući svemoguće načine vezanja.

While waiting for the spring to come, I have decided to go for the raspberry color, fantastic shade that is a little difficult to photograph. I hope that my pictures will give you an idea about the color. ALthough a little over 2 meters long, it weighs only 140 gram. It drapes very well, and is long enough that one can wrap it in many different ways. I got carried away with trying various knots, so here are quite a few photos of my latest woven, springy raspberry piece.

Pranje tkanja - Washing the woven piece

2011-03-28T21:55:00.001+02:00

Huh.... pranje mog posljednjeg tkanja bilo je brzo gotovo. Kuc, kuc na vrata od mašine...... iako me sve bilo strah uopće pogledati a kamoli otvarati mašinu, morala sam to naravno učiniti.
Na moje veliko veselje sve je prošlo bez problema, tkanje se lijepo opralo, nije se stisnulo, spremno je za slijedeći korak. Mišljenja su podijeljena između još jednog zanimiljivog proljetno i jesenskog kaputića kao onaj crni prethodni, ili pak materijal za kostim. Ne znam ni sama.

Huh, uh, uh.... the washing of my latest woven piece was quickly done that day. Knock, knock on the washing machine door.... although I was really worried what will be waiting for me once I open the washing machine, there was no return, I had to do it. Much to my happiness, everything worked out perfectly, the woven piece had washed nicely, did not shrink and is ready for the next steps in its life. The opinions about what the fabric should become are divided between another coat similar to the black alpaca one mentioned two posts ago, or a fabric for a nice skirt+jacket.
I myself am not sure.

novi tkani materijal / new woven fabric

2011-03-25T08:28:00.000+01:00

Prošlotjedne muke sa novim tkanjem su završene.

Sve je počelo unatrag tri tjedna kad sam u malom vunenom dućanu na jedvite jade pronašla nešto što mi se svidjelo za odraditi još jedan zanimljivi komad tkanog materijala. Uvijek me rastuži vidjeti koliko se kod nas uvozi kojekakvih akrilnih vlakana, dosta toga je tužnih boja, slabe kvalitete, ali "je jeftino pa se proda", kako mi je to lijepo teta u dućanu objasnila. Moje je prvo pitanje bilo da li ima nešto što je vuna-vuna, kao puno posto čiste vune, ali to tamo nema. Imala je neke tri bože sačuvaj boje makedonske vune i kaže da se to više ne kupuje jer se ljudi boje da će se skupiti nakon pranja. Naravno, o pikanju ni riječi ovaj puta ;-)

No dobro, tu sam ja odlučila kupiti 4 štrenice zanimljivog vlakna, neke mješavine ali mi se dopala kombinacija boja i uzorka. Ovaj puta uvoz iz - Turske. Te su štrenice bile planirane dijelom za osnovu, dijelom za potku. Na žalost, u istom dućanu nisam pronašla ništa obično i smeđe ili tamno crveno što bi se pripasalo, pa sam morala pričekati da se vratim mom velikom tkalačkom stanu, i iskoristiti 100% alpaku u crvenoj i smeđoj boji, i nekoliko štrenica ručno predene alpake koja se od svekolikog napora tkanja počela cufati pri tkanju i raditi probleme. Pri trećem metru je nastao mali kaos, ali sam ja svejedno nastavila dalje, i otkala puna četiri metra materijala. Bilo je još nekih 30-40cm, ali više nisam imala snage boriti se sa puknutim i ocufanim nitima u osnovi.

E.... jutros sam ga već stavila u mašinu na hladno pranje, pa živi bili pa vidjeli šta će izaći van iz mašine. Doduše samo hladno pranje, ali svejedno. Nadam se da moje slijedeće javljanje neće biti na temu skupljanja vunenog pranja. Vidjeti ćemo.......

My last week's troubles with the woven piece are finished. Everything started some three weeks ago when I visited a little wool shop in Croatia and with lots of trouble found something that I liked and was suiting my idea for the next project. It is sad to see how much of acrylic fibers are imported in the country. I know that a lot depends on the shop owners, but am sure that buyers would be happy to see something different from time to time. To cut the long story short, I managed to find something I liked, but could not get the matching material for the warp and weft, so I waited to return to my 8-shaft loom where I had some good old 100% alpaca in red and brown as well as some hand-spun alpaca. Warping was an experience in itself, as there has been such a mixture of materials that it was a bit difficult to put it all in place. Three meters into the weaving, I had a mess on the loom, but have managed to weave the full four meters of fabric.

Earlier this morning, I have already put the whole thing into the washing machine on a cold wash, and I hope that my next post will not talk of disaster. Let's wait and see......

Crno sivi alpaka ogrtač, kaput, jakna ili što već - Black and gray alpaca coat

2011-03-23T15:32:00.000+01:00

Davno je to bilo kad sam istkala ovaj ogromni komad tkanja. Desno je slika materijala kojeg je bilo nešto više od četiri metra. Lijevo je gotovi proizvod.
Iako sam već davno odlučila šta će od njega postati, ne znam zašto to nisam ranije napravila. Crno-sivo tkanje je pretvoreno u mekani i elegantni kaput, ogrtač. Nismo mu stavile nikakav gumb ni zatvaranje, jer mu je prednja strana poprilično komotna i lijepo se može prebaciti i glumiti šal. Na žalost da crno na slici neće ispasti dobro, ali moram to ponovo poslikati na boljem svjetlu, iako mislim da ćete dobiti ideju kako to sad izgleda.

It was awhile ago since I have woven the piece of fabric on the right photo. At the time, I made a long material of over four meters and although I had a plan already then, I have only two weeks ago finally brought it to its final product, a lovely, soft and elegant coat. My seamstress did a great job connecting the pieces together and we decided not to put any buttons or anything else for closing it, but rather leave it loose as there is quite some material that drapes well, and each side can be brought forward to the other as a scarf. Unfortunately that the black does not show that well on the photo, but I will try to make better picture even though I am sure you will get an idea how it actually looks like.

Samo kratko / Only shortly

2011-03-23T10:48:00.000+01:00

Samo da se kratko javim da sam u nekoliko paralelnih projekata, pa čim sve poslikam i pripremim za blog, javljam se.
U međuvremenu sam uz pomoć moje drage šnajderice napokon pretvorila jedno od davnih tkanja u planirani ogrtač-kaput ili kako god to nazvati vidjeti ćete uskoro.
Naravno da mi je to dalo inspiraciju za slijedeće tkanje, veliki komad materijala u raznim bojama, debljinama, koje je super zamišljeno, ali mi je zadnjih dana zadalo poprilično problema i glavobolje, potrganih niti, igranja sa škarama..... a onda da da mi ne bude dosadno odlučila sam zasnovati i moj mini-tkalački stan sa dugačkih 2,5 metra osnove za malu tkanu tkaninu za nešto roza i dječije. Huh.... slikam pa se javljam!

Just a short post as I am currently in a number of parallel projects and as soon as I finish and photograph everything, I will be back.
In the meantime, I have finally turned a nice piece of fabric I wove ages ago into a beautiful, soft and fluffy black and gray alpaca coat. That has given me enough inspiration for the next weaving project, large piece of material in different colors and thickness which, although perfectly planned gave me enough headaches, broken threads..... Last but not least, as if that was not enough, I decided to warp the small "knitters loom" with the long warp of app. 2.5 meters with the pinky colored warp and similar weft for something pink and girly. The new post is coming as soon as I photograph it all!

Lijenost ili nešto drugo? / Laziness or what?

2011-03-02T13:29:00.002+01:00

Najnoviji Unitasov pamučni konac za tkanje koji sam nedavno nabavila izgledao mi je nešto čvršći kad sam ga kupovala, no kad sam krenula planirati slijedeće tkanje, učinio mi se malo pretanak za osnovu. Ne toliko tanak, koliko je djelovao krhko i bilo ga je lako rukom prekinuti. Zato sam odlučila napraviti malu probu da vidim da li će izdržati ili će biti problema. Na kraju moram reći da je sve prošlo super, nigdje ništa nije puklo u malom probnom komadu od kojih 30cm. Kad god se sjetim napraviti takav mali uzornik, uvijek mi dobro dođe. Prvo što vidim kako se ponaša koji materijal, kako izgledaju različiti uzorci, kako se skuplja i širi pri pranju i sva druga moguća pitanja.
Na kraju se uvijek pitam i ljutim sama na sebe zašto to uvijek ne napravim, ali......

The cotton yarn I recently purchased had been looking stronger when I was buying it, but once I decided to start warping the loom, I was a bit discouraged and felt it is too thin and vulnerable and would not really hold well. It was not even that thin, it was just breaking easily when I would pull it and this is why I decided to make a sample and see whether I should expect problems. Finally, I must say that everything worked out well, the warp held perfectly in my little 30cm sampler.
Every time I do decide to make a sampler, I am really happy about it, as it helps me see how would the pattern work out, how are the different yarns behaving, how much does it shrink at washing and any other question I would be having without making it. Not sure why don't I make the samples more often......

Alpaka četiri i pet - Alpaca four and five

2011-02-23T12:38:00.000+01:00

Nisam mogla odustati i ostaviti ovih nekoliko smotaka smeđe i crne alpaka vune nego sam napravila još dva alpaka šala. Da izbjegnem jednobojnost, iako su i takvi prekrasni odlučila sam ih kombinirati sa zanimljivim nitima.
Smeđi šal obojan je sunčanim nitima a crni veselim ali hladnijim bojama koje plivaju kroz potku, neki tanji, neki deblji, i zanimljivo razbijaju crninu i uzorak.

I could not let the alpaca yarn sit and wait for any longer, and have instead decided to make two more scarves. Similarly woven, different looking, both are using some leftover fancy yarns to break through their normal color.
The brown one with sunny colored yarn and the black one with interestingly colored weft.

Alpaka jedan, dva i tri - Alpaca one, two and three

2011-02-19T13:26:00.000+01:00

I dalje alpaka.... tri šala, tri različite boje, isti uzorak. Umjesto riječi stavljam samo slike redom kako sam ih tkala.Sivo, bijelo, crno.
Za razliku od devine vune/dlake moja je alpaka stvarno super mekana, ne bode ni malo, pada prekrasno, i stvarno sam zadovoljna rezultatom i vunom.
U međuvremenu sam napokon bila na izletu u prošlost, prvi puta sam bila u Unitasovom tvorničkom dućanu. Vune nisam niti gledala jer je meni Unitas uvijek vezan uz konac, i to sam pronašla bez problema i kupila nešto više od dvije kile pamuka za osnovu - bijeljenog i kremastog, i onda još oko 1.1kg raznoraznih drugih prekrasnih boja konca. Sad sam opet na mukama šta započeti slijedeće. Da mi ne bude dosadno i u slučaju da mi 3 kile materijala nisu dosta u malom sam poljoprivrednom dućanu kupila liko i špagu od konoplje, onu odvratno smrdljivu, ali od nje sam davno znala napraviti lijepe stvari koje su brzo razgrabljene.

Kako iskoristiti ostatke pamučnog konca? What with leftover cotton yarns?

2011-02-14T17:42:00.000+01:00

... nova osnova, novi planovi sa nitima koje već neko vrijeme čekaju da odlučim kako ih iskombinirati u nešto lijepo i korisno.
Na kraju sam se odlučila iskoristiti i posljednji metar ogromne špule "matko" konca, i zaigrati se sa bijelom, žutom, naranžastom i zelenom štrenicom. Rezultat su dva jednaka i jedan duži komad, koji sam porubila sa Super Slavicom (bila je super!) i poklonila prijateljima kao set ručnika za brisanje ruku.

... new warp, new plans with the yarns that have been waiting since a while for my decision what to make out of them and create something useful and good looking.
At last, I decided to use even the last centimeter of the giant pack of cotton yarn together with the smaller leftovers of white, yellow, orange and green.
The end result are two shorter and one longer pieces for which I have made the ends myself, using the sewing machine mentioned in the previous post, and have given the whole set away as a present to my friends.

Super Slavica

2011-02-06T11:31:00.000+01:00

Super? Slavica

Danas je iz mraka špajze nakon dugo vremena izašla Super Slavica.
Sjećate li se imena i strojčeka? Dakle, moja je bagatica stara, prastara (....nisam sigurna da li je mlađa ili starija nego ja) ali je nekad služila mom djedu kao rezerva za dobru staru nogom gonjenu Pfafficu. Ne sjećam se bome ni koliko je djed koristio Super Slavicu. Znam da ju ja koristila previše nisam, ali je tu i tamo dobro došla za neke manje radove. Nisam ja neka majstorica od šivanja, ali za porubiti i pokrpati, ide. Naravno, godine stajanja su učinile svoje. Lani je dva puta bila kod "doktora" jer sam imala problema, ništa nije išlo kako treba, ni ravno, niti cik-cak, niti na tankom niti na debljem materijalu. Remeni su se otegnuli što nije za čuđenje jer su vjerojatno još originalni, unutra je bila sva umrljana kombinacijom masnoće i prašine od raznoraznih materijala i šta god sam krenula zašiti, krpati i dirati završilo je neslavno. I onda bi pukla igla iz nekog čudnog razloga, i Slavica bi natrag u ćošak. Ne znajući nikakvog majstora odnijela sam ju prvo mojoj šnajderici koja je to lijepo pogledala iznutra i izvana i rekla da to nema potrebe nositi nikakvom majstoru, bude to ona meni počistila, podmazala kako treba i sve ok. I napravi ona sve to, namasti ju, očisti, vratim ju natrag kući i i krenem nešto raditi, a ono drži nedaj opet problemi. Naravno, sve je to bilo super podmazano i namašćeno onako pošteno, no šta to sve vrijedi kad remenje nije htjelo vući kako treba. I tako je gospođa Super Slavica završila kod "pravog" majstora. Čovjek je promijenio sve što je vidio da ne valja, naplatio i kad sam opet krenula šivati, opet je počela praviti probleme. Pa malo hoće, malo neće i tad sam ju demonstrativno zatvorila u špajzu, u dalekom crnom uglu sve do danas kad mi je sinulo zašto ja sama ne bi porubila zadnjih par pamučnih i lanenih komada.

Desilo se čudo, i Slavica je danas bila stvarno super. Sve je išlo bez ikakve muke i problema, ja porubila četiri komada bez da bih riječ rekla. Maloprije sam ju vratila na novo mjesto u špajzi, malo bliže ulazu, pa možda uskoro ponovo izađe na svjetlo dana i posluži za neki novi projekt.

Slavica je danas bila stvarno super...
Slavica was today really Super again....

After some weeks being parked in the dark(est) corner of the storage room Super Slavica has been taken out. Super Slavica is the brand name of the sewing machine, which may be as old as I am, not sure. My grandfather owned it before, and was occasionally used as a replacement for this good old Pfaff, foot powered sewing machine. I am not quite sure how much did he use this, modern, electricity powered sewing machine, only for some works that could not have been done with the other one. I know that since I got it, it has not been used much, here and there for some smaller works. I also am not a super tailor, but for some smaller repairs, no problem. Years of sitting around without sewing anything made the machine ready for repair. She was twice at the "doctor" last year as nothing was working properly. The belts were old and ancient and no more taking the transmission properly, it was all ugly and dirty, fat and dusty inside and whatever I attempted to do ended up in disaster and Super Slavica would be taken back to the dark corner.
As I was not aware of the repair person, I took it to my seamstress to take it to her service. Once she had a look at it, she decided that it needs no repair man, she can fix it for me. Fine, OK. She cleaned it up, put some more oil where needed, fixed some screws, I took it home and ..... again problems. The belts.....
And, this is where Ms. Super Slavica ended up at the proper serviceman who replaced the belts, fixed some other things again, charged duly for all the repairs, and once I took it back home, it again was being silly. First it worked ok, then it was a problem with some materials, then it was ok again.
So.... off it was, back to the dark corner until now when I decided to give it another try and sew the edges of some of the linen pieces I have woven.
Miracle happened, and Slavica was today really Super. It did the job without any problems, smooth and easy. I happily put her back to the storage room, in a bit brighter corner, and may use it quite soon again for one of the new projects.

Šal zemljanih boja II - Earthy colored scarf II

2011-02-03T13:44:00.003+01:00

Po planu sam počela sa alpakom i iskoristila mali dio alpaka niti. Svijetlo (malo deblja nit od rastavljene debele vune o kojoj sam pisala ranije) i tamnije smeđe koju sam sama davno isprela. Par niti osnove je zanimljiva kupljena podeblja vuna zemljanih boja koja se lijepo uklopila sa ostatkom. Rezultat je još jedan šal zemljanih boja.
Kad sam ga skinula sa tkalačkog stana, izgledao mi malo dosadno, i onda sam se odlučila poigrati sa osnovom i povukla sam na dva mjesta sa obje strane šala tanje niti osnove, i zavezala ih na kraće. Rezultat vidite na slici. Šal prekrasno pada i izgleda više kao dio jakne, čak ga nije potrebno vezati, nego samo prebaciti preko kaputa ili jakne. Evo nekoliko slika da vidite kako izgleda.

I actually did start with alpaca yarn as planned. I used the ivory colored, a little bit thicker yarn that I have separated from a 3-ply yarn bought ages ago, and a darker brown alpaca yarn that I span myself. Warp is a combination of an interesting earth color yarn and brown lovely 100% alpaca that I bought together with all that alpaca yarn on sale recently. The final result is another earth colored scarf.
Once I took it off the weaving loom it looked a bit boring, so I decided to play with the warp and pulled a few thicker threads of the warp shorter on two or three places. It looks great now, almost like a part of the jacket, there is no need to be tying it, only put around and over the jacket or a coat.

Gdje započeti? - Where to start?

2011-02-02T11:35:00.000+01:00

I sad ja vas pitam, otkuda započeti? Istresla sam nove i stare (ovaj puta samo vunene) niti na stol i počela planirati. Na lijevoj slici je sve i svašta, one nove vune, dosta starih niti koje vuku na roza i ljubičasto, u sredini lijeve slike i na desnoj - alpaka, totalno prirodne boje koje je obično teško uklopiti sa bilo čim osim alpakom jer je svaka bojana vuna uvijek nekakve čudne boje i točno se prepoznaje razlika. Ako me sjećanje ne vara, alpaka dolazi u 25 prirodnih nijansi, od bijele, preko svemogućih nijanski smeđe i sive sve do crno crne. Nekako mi se sve čini da će na kraju alpaka biti slijedeći projekt.

Well, and now I am asking you where to start? Where would you start?
The way I did was to put together all the old and newly arrived yarns and started planning. Left picture shows a messy everything, while the right one is the purest alpaca yarn. Alpaca in totally natural color which is normally rather hard to match with any other fiber than alpaca itself, since every colored wool is normally taking a shade that is very recognizably different. If the memory serves me well, alpaca (animals and fiber) come in 25 natural colors, starting with off-white, through numerous shades of brown and gray to the blackest black. Writing about it now, feels more and more like the alpaca wool may be the next project.

Nove niti - New yarns

2011-01-31T15:03:00.000+01:00

Nove niti, nove boje, 100% alpaka, mekane, vesele, jedna nit ljepša od druge. Simpatična je vlasnica dućana imala rasprodaju i prvo kad sam došla tokom tjedna snimila sam boje, kod kuće dobro pregledala šta se može dobro s čime spariti, i danas, zadnji dan rasprodaje nisam mogla odoljeti ne iskoristiti 20 i 30% sniženje. Planove u glavi imam, ne znam otkuda da krenem......

New yarns, new colors, 100% alpaca, soft, happy, one color nicer than the other. The nice shop owner lady had it all on sale, and first when I saw them during the week I fell in love with colors. Went home, checked what can be paired nicely with my existing yarns and went back to the shop on the last day of sale, as I could not just let a 20-30% sale pass without getting something new and nice. Plans are in my head just not sure where to start......

Zemljani šal - Earthy scarf

2011-01-26T12:24:00.000+01:00

Zemljane boje .......
Kad već u prirodi još ništa nije zeleno nego još uvijek ovisno gdje smo - bijelo, sivo ili sivo, posljednja tkanja kao da prizivaju proljeće, iako nas je zima pravo posjetila tek jednom na duže vrijeme, i pitanje je dana kada će se vratiti. Zapravo je pravi razlog mog izbora boja odluka da napokon napravim nešto sa nekoliko štrenica vune koje se predugo vuku po kući, i tako se prvo desio narandžasti šal, a sad je evo došla na red i ova vesela neobična štrenica. Zapravo ni ne znam koji su joj bili sastojci, naravno da sam bacila deklaraciju i zaboravila poslikati prije nego sam sve namotala i krenula tkati. Moram ga još samo oprati, i to je to.

Čudnovati krajolici - Unusual landscapes

2011-01-24T13:34:00.000+01:00

.... nekoliko dana kasnije, iste su se one divne ispredene niti pretvorile u novu kreaciju.
Alpaka u osnovi, nešto istih niti u potki zajedno sa novom predenom niti za koju sam zaboravila spomenuti da je mješavina svile i merino vune. Mekano, dobro pada, zadovoljna sam. Rad je dobio ime čudnovati krajolici. Zašto?
Dobro pogledajte slike.

.... few days later, the fibre I spun became a new creation. Alpaca in the warp, the same in the weft together with the freshly spun yarn for which I forgot to mention that it is a mixture of merino and silk. The work is named "Unusual landscapes". Why?
Have a better look at the pictures.

Jutarnja čarolija - Morning magic

2011-01-22T16:48:00.000+01:00

Petak jutrom.
Izlazak sunca osvijetlio stol i obasjalo vunu koju sam isprela prošli vikend i po tjednu. U stvarnosti je izgledalo stvarno čarobno. Evo sličica sa suncem i bez njega, prije nego se čarolija pretvori u tkanje i nestane u redovima osnove ili potke.

Friday morning.
Wonderful sunrise lit the table and the wool that I have been spinning earlier in a week. It took really magical in reality. Hereby some shots with and without the sunshine before the magic becomes a woven piece and get lost in endless rows of warp or weft.

Sunčano vrijeme, sunčani šal - Sunny weather, sunny scarf

2011-01-20T10:15:00.000+01:00

Za vikend nisam tkala. Dok se tkalački stan odmarao primila sam se kolovrata napokon isprela štrenicu vune, jedne od onih za koju je prva nit bila još davno gotova, i čekala da ispredem još jednu nit i to sve spojim. Dok to čeka na pranje i sušenje, odlučila sam napraviti nešto sa ogromnom, podebljom vunom koja već neko vrijeme čeka da bude upotrebljena, i tako je nastao ovaj lijepi šal. Kako su boje sunčane i vesele, odlučila sam izmiješati debelu nit sa dvije različite narandžaste vune (alpaka kupljena, i prastara merino narandžasto malo klupko) u osnovu, a za potku uzeti samo tu deblju šarenu. Bez ikakvog kompliciranog uzorka, samo najobičnije ravno, "krivo-pravo" i ispalo je super. Šal je bio gotov za nevjerojatnih sat i malo vremena, iako je preko 2 metra dužine, no debljina vune je stvarno pomogla.

I did not weave last weekend. While the loom was taking a break, I have finally done some spinning and made a ball of yarn. The first part for it was already done long ago and had been waiting until I put my act together and make another one. Before I get it washed and dried, here are the samples of the latest work. Happy, colorful, sunny, orange scarf. No pattern, only color play, plain weave. Since the colors have been so nice, I decided to mix the thicker thread with two thinner orange shades (one home spun merino, the other alpaca) in the warp, and take only the thick thread for the weft. The scarf was finished quickly, a bit over an hour although it is over 2 meter long, but the thickness of the wool had helped a lot.

Zimsko tkanje za ljetne dane - Winter weaving for warm summer days

2011-01-16T15:45:00.000+01:00

Posljednji korak....

Tkalački kutak pri završetku tkanja...

Zahvaljajući jadnom vremenu, vjetru i zimi po planu sam završila posljednje tkanje u petak kasno popodne. Magični trenutak odvajanja osnove o odmotavanja gotovog tkanja vidite na donjim slikama. Tri su boje - žuta, maslinasto zelena i prljavo bijela koje se ponavljaju najprije šest puta u svakom uzorku, a onda samo dva ili tri puta. Sve zajedno sam tkala osam različitih uzoraka, a detalje svakoga možete vidjeti na malim sličicama pri dnu. Komad je oko 230*44cm prije pranja. Kako će izgledati nakon pranja, ostavljam za kasnije u tjednu. Momentalno razmišljam i planiram slijedeće tkanje, a dok ne krenem u snovanje tkalačkog stana predem ostatke vuneno svilene kombinacije runa.

Gotovo tkanje

Thanks to a pathetic weather I finished the last woven piece just as planned on Friday late afternoon. It was a magic moment of cutting it off the loom that I had to make a picture of, as I was soooo convinced I would have finished it a day before when I discovered that the warp was a lot longer than I thought. The piece is woven in three weft colors - off white, yellow and olive green, nicely complementing each other. In total I made 8 different patterns, all woven on one warp on 8-shaft loom. The piece is 230*44cm before washing. Once I wash it, it will surely shrink, not sure how much, but likely more in width then in the length. As soon as I wash it, the report will follow. The details of some of the patterns are visible below.
In the meantime, while planning the new woven piece, I am back to spinning.

uzorak 1

uzorak 2

uzorak 3

uzorak 4

uzorak 5

Veselo tkanje za tamne zimske dane

2011-01-14T09:58:00.000+01:00

Priprema osnove za tkanje

Ovako kao na desnoj slici je u nedjelju izgledao početak novog tkanja. Meni uvijek draga i najzahvalnija nit za osnovu je obično pamučni konac "Matko". Moram priznati da sam ovaj puta započela snovati bez pravog plana šta i kako dalje, jer sam se dvoumila oko materijala za potku, uzorka, boja.... ma zapravo svega. Trebalo nam je nekih dva sata postaviti osnovu od toga sat vremena za provući sve niti kroz ničanice, ali uspjela sam to napraviti bez ijedne greške, što me jako razveselilo.
Kad je stiglo vrijeme za tkanje, ipak sam napravila plan i u tmurni nedjeljni dan odabrala vesele, suncane, ljetne boje i krenula u akciju. Tkam pomalo svaki dan, i jučer popodne mi se učinilo da imam još nekih tridesetak centimetara, da bi se neugodno iznenadila da je ostalo još puno više. Ako ne završim danas, sutra sam sigurno gotova. Osnova je preko dva metra dužine, širina gotovog tkanja je nekih 42-25cm. Naravno, prije pranja. Potka je lanena, a detalje čuvam za slijedeće javljanje.

O novom šalu i kruhu....../...Of new scarf and bread

2011-01-11T10:58:00.000+01:00

Led je probijen!
.... i vani gdje ga je subotnja kiša polako načela, natopila i gdje se na dosta mjesta počeo otvarati i puštati put vodi, a bome i na mom tkalačkom stanu. Doduše, ovo sam zavšila još prošli tjedan, ali nekako je ostalo ležati po strani zaboravljeno dok ga danas nisam poslikala. Osnova je tamno siva, ostatak neke pradavne štrenice vune, a potka je alpaka. Većina tkanja je rađena u crnoj, ručno predenoj alpaka vuni, a svijetlije sivi detalji su također alpaka koju sam davnih godina nabavila i koja je bila troslojna i tako debelo vlakno da mi je s njime bilo žao bilo što započeti i zato smo ga u nekoliko dugih večeri raspleli i napravili tri koluta tanje vune.
U međuvremenu sam u subotu ponovo probala ispeći kruh po starinski. Ovaj puta sam pronašla recept na Kulinarici. Ostavila sam ga stajati oko 20-tak sati, i uspio je prekrasno. Korica upravo onako kako treba biti, hrskava, unutrašnjost također lijepa i spužvasta. Toplo preporučam!
U nedjelju je tkalački stan naseljen sa preko dva metra nove osnove, do danas sam napravila nekih 40-50cm, detalji naravno slijede.

No-knead bread before

The ice is broken!
... both outside where the Saturday's rain soaked it and made ways for water to come to the surface and get the ice breaking, as well as on my weaving loom. However, I have finished this piece of weaving already last week, but for some reason it remained lying forgotten until this morning when I finally made some pictures. Warp is dark gray leftover wool which I had just enough to make the length and width I wanted. The black part of the weft is made of hand spun black alpaca wool, while the light gray parts are made of the alpaca wool that I once bought and left lying around since it was 3-ply and much too thick to put into normal warp. Once I organized an evening session with my lovely neighbors to unply it, and we made 3 balls of 1-ply wool which has perfectly come into use.

Ready no-knead loaf of bread

On other subjects.... I have managed to make a most perfect no-kneed bread using a recipe I found on Croatian cooking website, but is a only a translation of the recipe that made it popular ever since. I left it raising for some twenty hours, and it turned out just perfect, crunchy outside and bubbly inside. I can warmly recommend.
And.... last but not least, the loom has been inhabited with the new warp and I even managed to make some 40-50cm weft to it, but the details will follow soon.......

2011

2011-01-07T10:14:00.000+01:00

Prvi je tjedan 2011 polako za nama. Kako to već biva početkom godine, kalendar sam promijenila, ispisala sve važne rođendane, događaje, praznike i ostale važne i nevažne datume i dane koji nam slijede. Između ostaloga sam pregledala moju kutiju sa materijalima za tkanje, da bi iz prve male kutije sa raznoraznim vunicama izletio moljac..... Hmmmmm..... nisam imala hrabrosti pogledati u druge kutije, ali to definitivno moram obaviti preko vikenda, da ne bi bilo još više iznenađenja. "Zaraženu" sam kutiju stavila tog trenutka na prehladni balkon i ostavila do jučer vani kad sam pronašla da je snijeg koji je padao i mećavio cijelu noć napadao i u kutiju. Divno.....nekako sam ga počistila jer je bio pršić i dosta suh tako da se vuna nije namočila, ali se toplo nadam da sam riješila problem podstanara kutije.
Na temu tkanje, mogu se pohvaliti da je prvo ovogodišnje tkanje (uski i dugački šal) već krenulu, osnova od 230cm i prvih 20cm otkano, no dok to poslikam evo tri vesele sličice mog ovotjednog origami projekta.
U ove tmurne dane bilo je prekrasno vidjeti ovu gomilu veselih papirića kako leže po stolu, no jučer sam ih spojila i napravila jednu od meni dragih origami oblika - kusudama kuglu (tzv. medicinska kugla).

Kusudama kugla

Stiže zima.../The winter is about to come

2010-11-19T13:45:00.000+01:00

Zima samo što nije stigla, ja sam se primila tkanja malih šalova i kapa za novopridošlu rodbinu. Slika plavo-zeleno-narandžastog alpaka kompletića na lijevoj strani, a desno je sretno dvomjesečno dijete sa svojim prvim šalom i kapom spreman za prvi snijeg. Druga dva kompletića su također već oko vrata i na glavama mališana, na žalost nemam slike. U međuvremenu sam prošli tjedan bila na pletačkom sastanku, doduše zajedno sa mojim malim tkalačkim stanom, jer meni pletenje baš i ne ide. Kako sam lijevoruka, tako je svima uvijek bio problem pokazivati mi kako se plete, i tako sam nekako samouko za vrijeme studija još nešto i napravila, ali nakon toga me pletenje nije interesiralo. Krivo i pravo nekako izvučem, ali sve dalje od toga je već nauka. Tako je bilo i u srijedu. Od nas devet (iz 6 zemalja), dvije smo na lijevu, sve druge desnoruke. Negdje sam zametnula uputstva koja sam jednom dobila za ljevake, ali nadam se da ću ih uskoro pronaći, pa ih objavljujem ako nekome zatreba. Do tada se čvrsto držim tkanja, a moj pletaći rad moram poslikati za jedan od slijedećih javljanja.

Detalji nesretnog tkanja - Details of my weaving accident

2010-06-18T11:46:00.000+02:00

.... nastavak priče o nesreći pri tkanju, željela bih vam samo pokazati kako izgleda kad osnova počinje praviti probleme na krajevima. Na ove dvije male slike se dosta dobro vidi šta se dogodilo. Istkala sam tri bloka u mustri koju sam planirala namijeniti cijelom tkanju, no na kraju sam odustala i odlučila skinuti tkanje sa tkalačkog stana i pokušati u potku staviti nešto drugo.

Razlog centimetru položenom po tkanju je da sam odlučila izmjeriti koliko se tkanje skupilo u pranju. Potka se nije trebala skupljati, ali mislim da ga je poprilično povuklo po osnovi. U međuvremenu sam ga oprala, čim ga ispeglam, moram ponovo izmjeriti da izračunam šta se desilo.
Svaka se škola plaća.....

Lijepo ali nesretno tkanje....

2010-06-16T07:12:00.000+02:00

Ponekad se stvarno razljutim sama na sebe. Prije nego što sam odabrala osnovu i potku, razmišljala sam dugo da li je to dobar izbor ili nije.

Znajući da će se prije ili kasnije desiti problem, odlučila sam se za kompliciranu opciju.

Dobro smo se nasjedili dok smo stavili osnovu na veliki tkalački stan jer sam koristila gusto brdo i snovala sam jednostruke niti. Plan mi je bio staviti konoplju koja se već dugo vremena vuče po kutiji u osnovu, a u potku pamuk kremaste boje (Matko, Dalmatinka Sinj). Da je bilo obratno, ne bi morala pisati ovu priču, ali pošto je izbor bio upravo ovakav, već nakon 20-30cm tkanja se osnova počela cufati i praviti problema. Par niti osnove je puklo i jednostavno se ocufalo, no ja sam nastavila dalje, malo to privezala i popravila i otkala slijedećih deset centimetara.

Sinoć sam nastavila dalje, i problemi su se nastavili, zapravo još gore zato što je puklo prvih nekoliko niti sa lijeve strane tkanja. Na kraju sam sve ostavila da razmislim kako dalje. Odabrala sam lijepu mustru-vez, na kojem se prekrasno vidi kontrast kremaste i zelenkaste boje i sad mi je žao to skidati, rezati i uništiti cijelu osnovu. Morati ću sve ponovo prevezati i smisliti neko novo rješenje. Na slikama vidite kako je sve izgledalo. Zašto bi bilo jednostavno, kad može komplicirano.

Nesreća pri tkanju - Weaving accident

2010-06-09T16:01:00.000+02:00

Nesreće na radu....znaju se desiti i pri tkanju. Manje, veće, u pravo ili krivo vrijeme.
Naravno, uvijek je to u krivo vrijeme.
Već sam duže vrijeme imala problema sa ničanicama-kotlacima u posljednjem (osmom) redu listova na velikom tkalačkom stanu. Problem je bio da kad sam ulagala dodatnih 100 komada ničanica, na par mjesta su mi niti prešle jedna preko druge, i za vrijeme snovanja tkalačkog stana bi morala paziti kako ulažem niti u taj red. Znajući da to moram jednog dana popraviti, odlučila sam da je došlo vrijeme. Uredno sam skinula taj red niti, polako ga spuštala van iz okvira i tu sekundu zaboravila da stranice koje drže ničanice nisu fiksirane. Prije nego sam se snašla, sve je zavšilo na podu i pretvorilo se u veliki nered niti. Na sreću da su ničanice napravljene od materijala koji se ne zapleće, nego su se dale uredno razdvajati, i tako sam provela sat vremena sjedeći na podu i popravljajući niti. Sve sam uredno vratila na mjesto. Jučer smo ponovo nasnovali tkalački stan, i izgleda da je ovaj puta sve u redu, i sve ničanice stoje upravo onako kako trebaju stajati.

Srebrno tkanje / Weaving silver wire

2010-05-30T20:37:00.001+02:00

Tkanje koje sam spomenula u jednom od svibanjskih postova, ali vam ga još nisam pokazala bio je moj ponovljeni izlet u svijet nekonvencionalnih materijala.
Već dosta dugo vremena čuvam klupko "Mare" (Unitas, rayon/kordonet svila/100% viskozni rayon). Dosta je tanka i čudno se ponaša bilo kao osnova ili potka (klizava i nepodatna), a kako ja baš ne volim umetati srebrne ili zlatne niti u tkanja od drugih boja i materijala, tako to klupko već dugo skuplja prašinu i čeka da smislim kako ću ga upotrijebiti.

U jednom od mojih izleta u Baumax, nisam mogla odoljeti ne kupiti srebrnu tanku žicu za izradu nakita. Bakrenu žicu različitih debljina sam već probala tkati, i tkanje je ispalo super, ne znam da li sam slike stavila na blog, ako nisam budem.

Sad kad razmišljam, slijedeće tkanje bakrenom žicom u osnovi mora imati neki drugi materijal, jer se žica ne ponaša dobro u osnovi. Zato sam za novo srebrno tkanje odlučila sam iskoristiti rayon svilu za osnovu, a srebrnu/posrebrenu žicu za potku, i rezultat je poprilično zanimljiv. Na slikama vidite sve, od početka do kraja, od materijala do gotovog tkanja.

Priča o kruhu i korijenima - The story of bread and roots

2010-05-25T17:26:00.006+02:00

U našem lokalnom dućanu (Billa) se dosta dugo vremena može kupiti tzv. Wurzelbrot, koji je s vremenom postao moj omiljeni kruh. Ne za svaki dan, uglavnom za posebne prilike, jer je inače preopasno. Za prijevod me ne pitajte, jer što god kažem bilo bi krivo i nepoznato. Dok su Wurzel korijeni, Brot je kruh, pa kome se slaže prava riječ - nek javi.
E sad.... po mome je to isto što i pravi pravcati domaći, starinski, kruh sa puno mjehurića zraka, prekrasnom hrskavom koricom, te okusom i mirisom bakine pećnice na drva. Francuski bi kuharic to zvao Pain a l’Ancienne (isto kao starinski kruh), njemačka i austrijska kuharica Wurzelbrot, za talijansku ne znam.

Taj je kupljeni kruh tako dobar (sline mi cure dok pišem) da mi je donedavno bilo bezveze igrati se doma i probavati ga sama ispeći. No… naravno da mi vrag nije dao mira. Jednog dana kruh na polici osvanuo u novom škarniclu-papirnatoj vrećici na kojoj je bila napokon bila napisana tajna uspjeha. Naravno da nisu stavili cijeli recept, ali jedan važni detalj priče bio je spomenut, a to je da se tijesto nakon što se zamijesi stavlja da raste u hladnoći frižidera slijedećih 12 do 15 sati. U tome se slaže nekoliko recepata koje sam pronašla na internetu, no….. ono u čemu se razilaze je pitanje da li se kruh mora još razmijesiti ili ga samo takvoga kakav se izvadi iz frižidera peći. Ja sam odabrala duži i kompliciraniji put za probnu vožnju. Započela sam ga u petak, šest sati navečer. Spojila sve sastojke, stavila po planu u plastičnu vrećicu i stavila u frižider. Na svu sreću da sam prije toga kupila 6-litrene vrećice za zamrzavanje, jer bi inače mog tijesta bilo zaljepljenog po cijelom frižideru, vjerojatno bi ga još dan danas prala i čistila. Nakon sat-dva, vrećica se napuhala, i tijesto je poprilično naraslo. Drugi dan sam ga nekoliko puta premijesila, i čini mi se da je zato na kraju falilo mjehurića. To mu je bio jedini nedostatak, uz možda koji gram soli koji je pofalio, ali sa soli i tijestom obično imam problema, jer uvijek ispadne da je sol koju koristim neslana (ili je premalo stavim). U pećnicu sam ga stavila tek negdje u subotu u 2 popodne. Dakle, nakon dvadeset sati čekanja, trebalo mu je svega petnaestak minuta da se ispeče. Pekara bi davno propala da tako dugo čeka da napravi kruh.

Sve u svemu, moj je korijenski kruh ispao super. Izvana je izgledao kao dućanski, iznutra je bio malo manje spužvast nego što je trebao, no s obzirom da se pojeo u svega nekoliko sati, nemam se na što žaliti. Naprotiv, jučer sam zamoljena da ispečen kruh doma, no ovaj puta je bila samo focaccia, brzinski i jučer bez maslina, polubijela. Gotove slike nemam, ali evo kako je to tijesto izgledalo prije nego je počelo rasti.

Svakog tjedna kapa jedna..../ One hat per week...

2010-05-20T19:13:00.008+02:00

Nakon šalova krenule su kape. Sestra mi je za rođendan poklonila dva ogromna neobična klupka, i nisam se dugo dvojila šta da s njima radim. U mom vunenom sklonište ima još uvijek vuna koje se moraju nekako potrošiti, a kako su se boje lijepo pripasale, tako sam krenula tkati materijale za dobre stare kape.
Za sada samo tkam, a spajanje ostavljam za neki drugi dan.
Tempom kojim sam krenula, plan mi je stvarno odraditi „svakog tjedna kapa jedna“. Danas smo u dvadesetom tjednu ove godine, i za dva tri dana biti će ih stvarno dvadeset, a onda ćemo vidjeti. U svakom slučaju biti će to dobra priprema za zimu i božićne praznike. Vrijeme je napokon bolje, sunčanije i toplije, no.... nikad se ne zna da nam opet neće zatrebati topla odjeća.

Ljetno zimski šalovi / Summer winter scarves

2010-05-19T18:32:00.006+02:00

Vrijeme je momentalno tužno. Sunca nema već danima, sjeverni vjetar, ma prava pravcata kontinentalna bura puše već danima, kiša se svako malo prospe i namoči sve oko nas, temperature su nešto ispod prosjeka za ovaj dio godine. Iako dobra stara uzrečica kaže da se u mjesecima koji u imenu ne sadrže "r" već može sjediti na travi bez prehlade, ovogodišnjeg svibnja mjeseca od sjedenja na travi neće biti ništa osim ako prognoza nije 100% u krivu. Dakle, umjesto planinarenja i boravka vani, ovaj sam dugi vikend imala napad inspiracije i baš sam se lijepo primila tkanja. Prije nego što krenem u nabavku novih materijala, koristim sve što pronalazim po kutijama, i mogu vam reći da su se boje i materijali poprilično lijepo iskombinirali. Prvo sam istkala dva mala šala koja su odmah otišla za poklon (to je bio i plan), a nakon toga su stigle dvije proljetno zelene kape, i tkanje u kombinaciji Unitasove Ane (rayon svila) i srebrne žice za izradu nakita.
Plan za vikend bio je posjetiti prijatelje čije sam dvije djevojčice lani ili preklani učila presti i tkati. Razmišljajući kako da ih obradujem, sjetila sam se ružičastog mohera koji čeka priliku da se iskoristi i pretvori u nešto novo i ljepše, i zato sam brzinski odlučila napraviti dva šala. Iako sam dvojila o šalovima na početku ljeta, ideja je bila puni pogodak, i mogle su ih nositi isto popodne, jer je dan bio vjetrovit, kišovit i hladan. Jedan šal ima mala srdašca, drugi je bez posebne mustre, ali sam oba šala ukrasila sa roza i bordo perlicama, što naravno svako dijete jako razveseli.Boje su vrlo slične kao na našem rhododendronu koji momentalno cvate vrlo zanimljivo i nekim čudom svakodnevno mijenja boje cvijeća/latica. Nisam sigurna da li je to od vode ili od sunca, no dok je jedna strana svijetla (uglavnom bijelo i roza), na drugoj su strani latice šarene i to od bijele do vrlo tamno ružičaste boje.Baš kao na slici.

Tkanje u crtićima (Barbapapa)

2010-05-12T14:26:00.003+02:00

Tko se sjeća dobrih starih crtanih filmova? Slučajno sam za vikend naišla na crtić o Barbapapi, Barbamami i Barbababies (mislim da smo ih zvali Tata Brada) u kojem je cijela Barba-obitelj zaposlena oko tkanja, predenja, striženja......Možete li zamisliti da je prva Barbapapa knjiga nastala davne 1970 godine a tako su aktualni i dan danas. Ovaj mi je dugi kišni svibanjski vikend protekao upravo kao u crtiću. Rezultat su dvije proljetno zelene kape i "srebrno" tkanje. Dok ne skinem slike svojih tkanja na internet, uživajte u tkalačkoj Barba-obitelji.

Priča o morskoj svili - Sea Silk tale

2010-05-11T19:39:00.005+02:00

Unatrag mjesec dana u potrazi za novim štivom u knjižari sam ugledala knjigu zanimljivog naslova i sadržaja i odlučila ju kupiti. Federica de Cesco: “Muschelseide”. Engleski bi prijevod bio “sea silk” a što bi na hrvatskom preveli kao morska ili školjkina svila. Ne znam da li se tko od vas (pogotovo "morskih ljudi") susreo sa pravim prijevodom. Veselilo bi me saznati pravu riječ, tko zna nek javi. Priča o poklonjenom starinskom šalu napravljenom od morske svile povezana je sa povijesti obitelji na Malti i vezama sa dalekim Japanom. Knjiga je prekrasno istražena i ispričana. Zašto ja to sad pričam i kakve sad to veze ima s tkanjem, pitate se....

Morska svila je vrlo fina, rijetka i skupocjena tkanina napravljena od dugačkih svilenih niti-končića koje ispušta školjka periska (Pinna nobilis - plemenita periska, palastura), i kojima se periska pričvršćuje za morsko dno. Morska svila proizvodila se u mediteranskom području do početka dvadesetog stoljeća. Školjka, koja zna narasti do jednog metra, pričvršćuje se za stijene sa smotkom jakih ali snažnih končića/niti. Posebna žlijezda izlučuje supstancu koja u dodiru s vodom formira niti. Školjka se prednjim, šiljastim dijelom ljušture zakopava u tlo, na dubinama od 2 do 30 m, pričvršćena tzv. bisusnim nitima. Te niti, koje znaju biti duge do 6 centimetara predu se, a nakon što se tretiraju sa limunovim sokom postaju zlatne boje koja se nikad ne ispire. Tkanje proizvedeno od periske finije je od svile, jako je lagano i toplo, no na žalost privlači moljce čije ga larve vole pojesti.

Naravno da me o pronaći o kojoj se to školjki radi, i da li tako nešto postoji u Jadranu.

Periska ili palastura. Sjećate li se? Najveća školjka Mediterana, može narasti preko 1 metar dužine. Rasprostranjena po cijelom Jadranu, svatko od nas će se sjetiti primjeraka trokutaste, ponekad ogromne školjke koja se prodavala kao suvenir duž jadranske obale. Tek kad sam ugledala sliku školjke sjetila sam se o čemu se radi. Školjka ima oblik trokuta, blago zaobljen na širem dijelu, dok je uži dio zakopan u dno. Izvana je ukrašena ljuskastim, tankim i lomljivim svijetlo smeđim lamelama, a unutrašnjost joj je glatka, sedefasta. Periska je Sredozemni endem i rasprostranjena je u cijelom Jadranu. Na žalost je to i vrlo cijenjeni ukras i traženi suvenir, zbog čega je populacija periske, zbog prekomjernog izlovljavanja, u mnogim su turističkim područjima potpuno uništena. U Hrvatskoj je od 1994 periska zakonom zaštićena te je sakupljanje, izlov i trgovina ovom vrstom strogo zabranjena. U Italiji je periska također pod zaštitom.

Na Sardiji je navodno moguće ići u potragu za periskom na otoku Isola Sant' Antioco, te ukoliko je još živa posjetiti posljednju ženu koja je znala prerađivati i presti morsku svilu i muzej u kojem je prezentirana prerada morske svile. Zvuči kao zanimljiv izlet.

Prije toga moram završiti knjigu te započeti novo tkanje.

Kasnim......

2010-05-11T18:56:00.007+02:00

Tek prije nekoliko dana sam i sama nakon dugo vremena posjetila blog te primijetila da je moje posljednje javljanje tek potkraj prošle godine. I zato, prije nego što zakoračimo u drugu polovicu godine vrijeme je javiti se sa najnovijim vijestima. 2010 je počela sniježno, zima je bila duga, bijela i hladna. Mjeseci nakon toga bili su prepuni obaveza, posla, putovanja. Vrlo malo tkanja i predenja, no ipak sam si uzela vremena napraviti nekoliko manjih tkanih uzoraka i pokoju štrenicu zanimljivih vuna. Nedostatak kreativne inspiracija je učinio svoje, ali sa proljetnim danima, suncem i toplinom, moja radionica kreće lagano u pogon. Ideja imam, materijala nešto manje, no smišljam kako potrošiti zalihe, ispresti pospremljeno runo alpake.
Moje su kape i obično bile hit božićni poklon malima i velikima, nekoliko ih je otputovalo na sjever Europe, dvije na sjever Afrike, ostatak veseli dječicu u blizini.
U iščekivanju proljeća, topline i zelenila odlučili smo odraditi kratki godišnji odmor te smo se krajem ožujka spakirali i napokon otišli u Maroko. Ovo je bila idealna prilika posjetiti prijatelje koji su se na nekoliko mjeseci preselili u Fez i doživjeti život u srednjovjekovnoj medini iz prve ruke. Javnu pekaru za kruh i kolače gdje svako jutro mame šalju djecu ili same nose svježe zamiješeno tijesto na pečenje, lokalnog mljekara koji cijeli dan sjedi u svojoj maloj trgovini i proizvodi kravlji sir, jutarnji žamor na ulicama medine, tišinu petka. Maroko je prekrasna zemlja, od mediteranske obale na sjeveru, preko srednjeg i visokog Atlasa do početka pustinje na jugu, te Atlanske obale na zapadu i prekrasnih planinskih masiva, dva je tjedna bilo samo mala kap u vodi onoga što se u Maroku može vidjeti. Casablanca-Fez-Merzouga-Tissint-Tata-Essaouira-Oualidia-Casablanca. Prekrasno putovanje tisućama kilometara po Maroku u kojem sam se stvarno nauživala prekrasnih tkanja, ćilima, šalova, prekrivača, materijala i kojekakvih drugih zanimljivih predmeta. O prirodi, lLutajući ulicama medine u Fezu nisam mogla odoljeti ne ulaziti u radionice gdje se na vrlo tradicionalan način još uvijek proizvode raznorazni predmeti. Od tkanja, tradicionalne prerade kože, izrade metalnih predmeta, torbi, cipela, keramike, svaka radionica priča svoju priču. Zanimljiv je bio posjet tkalačkoj radionici jednorukog Alija u kojoj se na dva tkalačka stana tkaju šalovi i prekrivači od kaktusove svile. Moram istražiti detalje o kaktusovoj svili (cactus silk), jer nikako nisam sigurna da li se radi o vlaknu agave ili je to nešto drugo.

Ovca ili koza? / Sheep or goat?

2009-10-05T19:58:00.005+02:00

Ove mi dane tkanje i predenje idu puno bolje nego javljanje na blogu. Nije da od sedmog mjeseca kad sam zakašnjelo pisala o Čileanskom tkanju nisam ništa radila, ne... jednostavno vikendom pokušavam ne dirati kompjuter ako baš nije nužno. Od posljednjeg javljanja su još dvije kokosove metle pretvorene u potku novih tkanja od kojih jedna krasi zid ili stol negdje u Zagrebu, druga je još uvijek kod mene. Nedavno sam pospremila vuneno skladište, preokrenula sve kutije i presnimila koje materijale imam na raspolaganju za zimske dane. Izvadila raznorazne vrećice sa runima koja polako počinju živjeti novi život i lagano se pretvaraju u lijepe tanke niti. Na moju veliku žalost, prije dva tjedna sam morala baciti hrpu prirodne vune koju su napali moljci, i nije joj bilo spasa, nego sve zajedno baciti u smeće. Već me čudilo kako nigdje nemam moljce, da bih otvorila tu jednu jedinu kutiju, gdje sam pospremila ovčju, ručno predenu vunu koja je bila oprana, ali je pospremljena bez imalo lavande ili onog smrada protiv moljaca, i desilo se ono što sam mislila da će se desiti.
No...... natrag na priču iz naslova. Povod za današnji naslov prepoznajete. Farma. Izlet na farmu.
Tako kod mene obično počinje, prvo ugledam (ne)obične životinje, onda idemo na izlet, onda se vratim kući sa vrećicom runa koja neko vrijeme prosjedi i čeka da dođe na red za predenje, i kao zadnji korak ispredena se nit pretvori u dekorativni ili uporabni predmet.
Ima već dosta davno da sam na internetu pronašla informaciju o farmi koza. Ne bilo kakvih koza, nego kašmir koza. Do unatrag nekoliko godina, ni sama nisam znala da li je ovca ili koza životinja koja daje kašmir vunu, no s vremenom sam i to savladala. Nakon što sam podijelila priču sa prijateljima i poznanicima, ispalo je da nisam sama na svijetu koja to nije znala. Poznanica je nedavno pala na ispitu na Agronomskom fakultetu upravo na pitanju da li kašmir potiče od ovce ili od koze. Izlet na farmu kašmir koza je završio tako da koze nismo vidjeli. A bome ni ovce.
Kašmir koze vidjeli nismo jer su bile na ispaši negdje dalje od kuće. Vidjela sam sve moguće faze dobivanja vlakna, i naravno da nisam mogla odoljeti upitati za neispredeno, iščešljano vlakno. To normalno nije na prodaju, ali vidjela žena da mene to zanima, pa sam donijela sa sobom 100 grama sto postotnog kašmir runa. Nešto tako nježno i mekano si teško možete zamisliti, jer ono što normalno vidimo i diramo u trgovini u obliku kaputa, vesta ili bilo čega skupoga za obući je već nekakva mješavina vlakana. Ovo moje u vrećici je čisto paperje...... Poslikala nisam, to moram po svjetlu dana, ali za današnje javljanje, samo priča, dok slike slijede tokom tjedna.

Tkanje iz Čilea/ Chilean weaving

2009-07-17T20:12:00.004+02:00

Sedam mjeseci kasnije, napokon stižu dvije slike čileanskog tkanja o kojem sam pisala u prvom ovogodišnjem postu nakon povratka sa dalekog puta iz Južne Amerike. Nadam se da su dvije slike dovoljne da vam predoče prekrasan, jednostavni uzorak i zanimljiv odabir boja. Kako je vuna poprilično gruba, konačna je odluka bila da ga objesimo na zid iznad jednog od kreveta gdje jutrom pozdravlja pospance svojim šarenim bojama.
Thank to my sister, I am happy to finally post the photo of the long promised piece of weaving I brought back from the trip to Chile earlier this year.
Two photos are hopefully enough to show you the lovely pattern and very happy color selection. Since the wool is rather coarse, I have decided to hang it in one of the bedrooms where it greets sleepy people with its colorful patterns.

Kako je metla postala stoljnjak.... / How did the broom transform into a table runner

2009-07-05T22:29:00.007+02:00

Nakon dugo vremena, nedavno sam u dućanu naišla na metlu. Ne bilo kakvu običnu sirkovu metlu, nego kokosovu metlu koju sam davnih dana planirala "dovući" sa jednog od dalekih putovanja, ali sam iz kojekakvih razloga odustala. Naravno da sam u međuvremenu zaboravila na kokosovu metlu, dok prije mjesec dana sasvim slučajno u azijskoj samoposluzi nisam ugledala istu metlu. Iako bi bila super za pomesti terasu, odlučila sam ipak napraviti dugo planiranu probu kako bi izgledalo nešto istkati.
Evo kako je metla dobila novi život, korak po korak u slikama.

Gotov rad:

Svileni šal - Silk scarf

2009-06-22T18:47:00.010+02:00

Nakon što sam sinoć završila tkanje na kojem sam lagano radila posljednjih tjedana, evo i obećanih slika posljednja tri rada, redoslijedom kako sam ih završavala. Najnovije tkanje je rađeno sa pamučnom osnovom (kupljenom, mislim da je makedonski konac, lijepe oker boje, malo deblja nit), i svilenom potkom (ista ona svila o kojoj već dugo čitate na blogu i koju polako ispredem, pa tkam, pa kad mi nedostaje, opet ispočetka za kolovrat da napredem koliko mi ponovo zatreba).

Tkanje prije toga, iako tkan istom svilenom potkom, za osnovu je imao bijeli pamuk (dupla nit) i gotov izgleda puno "tvrđe" dok bojom vuče na bijelo. Nije tako lagan i prozračan kao ovaj gornji, ali sam svejedno zadovoljna.
I za kraj današnjeg putovanja kroz posljednje radove, evo i slika prvog od zadnja tri rada. Osnova ne znam šta je bila, ali je potka crna alpaka vuna, ručno predena. Tu sam crnu alpaka vunu nabavila pri posjetu jednoj od alpaka farmi, zamislite životinju koja upravo tako crno-crna živi. Tko još nije vidio alpaku, evo male slike sa jedne od farmi.

Lipanj i zeleni orahi.../ July and the green walnuts

2009-06-16T18:30:00.008+02:00

Lipe cvatu, sve je isto ko i lani....
U očekivanju ljeta moj je blog uspio prespavati ne samo zimu nego i cijelo proljeće, i već mi je neprijatno da se toliko dugo nisam javila, jer vidim da se blog uredno posjećuje.
Vama "starim" posjetiteljima je vjerojatno već dosta ove spavancije, dok novi uvijek imaju pronaći nešto zanimljivoga u starim pričama i slikama. Ne znam kako je vama, ali je meni ovo pola godine prošlo prebrzo, i kako najveći dio dana provedem radno u uredu, navečer mi više nije bilo do kompjutera, tako da je blog morao čekati do današnjeg ružnog i kišnog dana da se napokon primim posla i javim vam se.
Razlog za nejavljanje nije da ne tkam i predem, dapače baš sam se primila posla zadnjih dva mjeseca i pripremila si dosta materijala, naprela zanimljive vunice i jednobojne svile, a na tkalačkom stanu je u radu (već) treće tkanje. Moj kilogram svilene pređe nikako da se smanji, a kako ga dosta tanko predem, tako vrećica nikako da se isprazni. Dakle, isprela sam dosta svile, i ostavila ju u prirodnoj boji. Ako mi se mijenja boja odlučila sam da je lakše pofarbati gotov proizvod, nego li igrati se sa vlaknima. Momentalno me drži ideja farbanja sa orasima, jer je vrijeme skupljanja zelenih oraha, a to je obično prekrasno sredstvo za farbanje. Naravno, ako na vrijeme uspijem skupiti orahe.... I tu trebam pomoć. Bilo kakav savjet za farbanje sa zelenim orahima bi me jako razveselio. Moje jedino iskustvo farbanja sa orahima je unatrag desetak i plus godina kad sam spremala orehovicu, koja je pofarbala plastičnu posudu u kojoj su se namakali orahi da je to nevjerojatno. Orahovica je bila super, a zdjela je zavrsila u smecu, pa prije nego što upropastim tkanje, bilo bi mi se draže posavjetovati sa nekim stručnijim.
Moja tri posljednja rada nisam još poslikala, to ću potkraj tjedna. Još sam uvijek dužna i sliku čileanskog tkanja, tako da sve to moram dovesti u red i slijedeći post napraviti samo u slikama, sa malo riječi.
Momentalno radim na svilenom šalu sa ćipkastim uzorkom, trebao bi ispasti interesantno, iako se za vrijeme tkanja ne vide svi detalji, ali kad se skine sa tkalačkog stana i opere i sve niti stanu na mjesto, mislim da će biti vrlo interesantan. Isti takav crni, doduše od crne crncate alpaka vune je gotov, i jako je lijep i mekan. Slike naravno slijede ubrzo.

Svježe sa tkalačkog stana/Fresh from the loom

2009-02-18T21:07:00.008+01:00

U komentarima na posljednji post Bodulka me upitala da li sam donijela nešto lokalnih vunenih i alpaka proizvoda iz Čilea. Donijela sam samo jedan jedini prekrasan rad lokalne tkalje koji odnedavno ukrašava jedan od zidova manje sobe koja je već dugo čekala da na njega nešto objesimo. Sve to na razočaranje pola ženskog dijela obitelji, jer je zaključak bio da bi taj komad tkanja bolje iskoristiti kao mali prekrivač za nove pred televizorom u ovo dugo zimsko doba, ili kao maleni tepih. Meni niti jedna a ni druga ideja nisu baš zvučale idealno, jer čim sam ga ugledala na malom trgu usred Atacama pustinje, plan je bio objesiti ga upravo tamo gdje danas visi. Što se tiče vune, nisam donijela niti gram. Dozvoljena prtljaga nam je bila 23kg, što nije previše za tri tjedna puta. Palo mi je naravno to na pamet, ali na kraju nisam jer me još uvijek čeka dobra stara hrpa alpaka runa koje je davnih dana stiglo poštom sa alpaka farme iz Švicarske, koje je davnih dana iščešljano i pripremljeno za predenje i pranje. Od početnih 10kg, mislim da sam isprela možda svega malo više od 500g. Slike ispredenog su odavno na blogu. Ostatak je uredno pospremljen u mom vunenom skladištu broj 2.Toliko o alpakama, vuni i nezavršenim radovima.
Dobra je vijest da sam prije sat vremena i nakon gotovo tri tjedna odugovlačenja napokon završila tkanje koji sam počela unatrag koji vikend. Dobri stari Matko konac u osnovi. Potku sam započela igrajući se sa srebrnom niti, ali kako nisam bila zadovoljna rezultatom, tako sam nakon nekoliko redova odlučila iskoristiti raznorazne pamučne konce koji se već dosta dugo vuku i čekaju svoj dan. Plan sa srebrnom niti ostaje, ali moram razraditi plan i poigrati se sa bojama osnove da uspijem dobiti ljepši kontrast. Na gornjoj desnoj slici je dio tkanja gdje je srebrna žičana nit. Sve drugo su slike ostatka tkanja, kojem ostaje samo završiti krajeve i nakon toga može službeno preseliti na stol, ili kao ukras ili kao podložak pri jelu.
Slijedeće je tkanje već u planu samo moram nabaviti nešto lijepo, tanko i vuneno za osnovu. Potka je ispredena proteklih par tjedana, ali nisam imala vremena poslikati. Laku noć.
One of the readers asked me while commenting the last post whether I brought any woolen and alpaca products back from Chile. Well... I brought only one lovely piece of work of the local weaver which is since a month decorating one of the bedrooms. All to disappointment of the female family members, since their vision was that it would make a perfect throw for the long winter evenings. Little did they know that my vision was from the moment I spotted it to hang it just where it stands today.
As for the alpaca wool, I did not bring a single gram. Part of the reason was 23kg luggage allowance which is not that much for the three week joruney, and another one is that I still have around 9 out of 10kg of alpaca row fibre that arrived almost two years ago from the farm in Switzerland, and which has been all nicely carded and ready for spinning. So far, I have only managed to spin a little over half a kilogram.
So much of alpacas, wool and outstanding weaving and spinning projects, since over an hour ago, I have finally finished a newest piece of weaving that has been (very) slowly woven for the last three weeks.
Beige cotton warp, and weft which I started with the silver wire, but quickly changed to cotton as I was unhappy with the result. Instead, I used up a number of differenly colored cotton threads that have been sitting around for awhile waiting to be woven.
The plan for the next project is in my head, only have to run to the shop to get something thin and nice for the warp while the weft will be a self-span silk/alpaca/merino combination in pomegranite colour that I managed to make since back from holidays. In the meantime, I also have to rethink the plan with the silver wire.

Kratko novogodišnje javljanje...

2009-01-26T20:07:00.007+01:00

Nadam se da ste mi svi sretno i veselo, puni nove energije i planova dočekali ovu, još jednu novu godinu. Gledajući unatrag, meni je prošla godine prošla prebrzo. Još brže je proletjela na tkalačkom planu, jer usprkos gomili planova, inspiracije i ideja za nove radove, moje umjetničko skladište stoji puno i prepuno i čeka da se napravim malu inventuru, prisjetim se kakvih materijala imam za nova tkanja i predenja, i naravno da se primim posla. Posao-posao mi lani odnosio puno i previše slobodnog vremena, a bolje nije počeo niti siječanj. Nažalost sam morala odbiti ponudu za prosinačkom izložbom u Budimpešti, jer mi nije stala u kratak broj dana do kraja godine, a s druge strane, nisam imala ni nešto novih radova s kojima bih se predstavila, tako da je odluka bila u redu.
U strci oko kraja godine, i planiranja putovanja, na blogu se nisam uspjela pozdraviti i poželjeti vam sve najbolje prije nego što nas je put odnio na drugi kraj svijeta u Čile i nakratko u Argentinu.

Put dalek, prekrasan, i dan danas imam osjećaj kao da smo posjetili tri različite zemlje, a ne samo jednu. U 4500 kilometara dužine Čilea, možete si samo zamisliti raznolikost biljnog, životinjskog svijeta, različitu klimu, okoliš, običaje, sela, gradove, ljude. Ogromna je to zemlja, čudno rastegnuta od sjevera prema jugu, i budno čuvana sa istočne strane ogromnim masivom Anda i stotinama vulkana koji tiho, sa pokojim dimom iz kratera obično podsjećaju na svoje postojanje. Netko mi je nedavno spomenuo da u jednom od turističkih knjiga vodiča o Norveškoj, kaže da na svijetu postoje tri neobično zemljopisno položene zemlje. Norveška, Čile i Hrvatska. Točno.

U tri smo tjedna obišli od pustinje Atacama i mala sela oaza na sjeveru Čilea, prave pravcate gejzire koji pršću vruću vodu na 4300m nadmorske visine, neobične formacije nastale nakon erupcija vulkana i igre pustinjskih vjetrova i vremenskih prilika; vidjeli na stotine alpaka, llama, vicuna, guanaco, flaminga, pingvina i kojekakvih drugih životinja; prirodnih formacija, vulkana koliko ih vjerojatno nigdje i nikad više vidjeti nećemo. Usred Čilea, nedaleko pacifičkog oceana smjestio se Santiago sa svojih više od 5 miliona stanovnika. Ogroman, ali uredan, čist i nevjerojatno zelen. Gotovo svaka ulica u Santiagu ima posađeno manje ili veće drveće, zelenilo posvuda. Zelenilo koje jako dobro dođe u vrijeme ljetnih vrućina. Južni dijelovi Čilea su priča za sebe sa vulkanima, jezerima i malim gradićima i selima čiji su dijelovi naseljeni ljudima iz Europe jos krajem 19. stoljeća. Pogled na vulkane obično daje do znanja da smo na nekom drugom kontinentu, jer je krajolik vrlo pitom i pitoreskan.

Sam jug zemlje izgleda točno onako kako sam si zamišljala da izgledaju mjesta na kraju svijeta. Punta Arenas – grad na samom dnu kontinenta iz kojeg se u lijepo vrijeme vidi Ognjena zemlja, a u ružno vrijeme se čovjek smrzne samo gledajući u nemirno more Magellanovog prolaza. Nakon Punta Arenas, put nas je preko Puerto natalesa odveo u Patagoniju. Daleka vožnja kroz nenaseljene ili tek slabo naseljene krajeve Patagonije u Nacionalni park Torres del Paine gdje je boja ledenjačkih jezera najsličnija poznatoj tirkiznoj boji Plitvica. Područje glečerskih-ledenjačkih jezera, visoravni, proplanaka gdje posvuda bezbrižno pasu guanaco (jedna od životinja iz porodice llama, alpaca, vicuna). Znatiželja nas je odvela preko granice do poznatog ledenjaka Perito Moreno u Argentini, jedinog u tom kraju koji u ova vremena klimatskih promjena raste, dok se svi ostali lagano otapaju. Slušajući zvukove loma tisućljetnog leda, čovjek se osjeća tako malen i bespomoćan pred majkom prirodom slušajući kako led puca, i čekajući na kojem komadu će se ledenjak otvoriti, slomiti i sa visine veće od 60 metara srušiti u hladne vode jezera. Jos jedno mjesto u Čileu je nešto što se ne pronalazi svaki dan i posvuda - otvoreni kop (rudnik) bakra, u kojem operiraju moćni strojevi dva do tri puta veći od autobusa, mašine kraj kojih se čovjek stvarno osjeća patuljkom. Neću o zagađenju okoliša, ali neplanirani izlet bio je definitivno vrijedan posjeta. I za kraj, pitanje ića i pića. Beefsteak dan i noć, tu i tamo losos koji je u Čileu beskrajno jeftin, jer ako već nije, Čile je na najboljem putu da prestigne Norvešku po proizvodnji i izvozu lososa. U Patagoniji, naravno patagonia lamb (janjetina), pečena na tradicionalni način, upravo onako kako su to gaučos radili na beskrajnim visoravnima Patagonije. I evo za kraj, sličica pingu porodice na putu prema moru, hrani, nevjerojatno brzom plivanju, i izležavanju na hladnom južnom suncu.

Tkanje s Pužekima

2008-12-11T19:50:00.017+01:00

Veselim se da vam pokažem moje male učenike, rezultat prekrasnog iskustva koje sam doživjela nedavno učeći tkanju grupu djece sa posebnim potrebama. Akcija se već (pre)dugo vremena dogovarala, no napokon sam uzela slobodno popodne i provela ga sa četvero prekrasne djece i njihovih roditelja učeći ih tkanju.
Oduševljenje je bilo obostrano, i nevjerojatno koliko su djeca bila zagrijana da nauče tkati, i što ljepše, ravnije i urednije naprave svoje prve radove, koji su s početka bili planirani za kućne ljubimce, da bi na kraju završili kao prekrasni mali zimski šalovi. Neki kraći, neki dovoljno dugi, ali za prva tkanja, moram reći da su me maleni oduševili.

Da vas ne davim s pričom, ostavljam vam da pogledate sličice. U planu su nam slijedeće akcije, samo da se dočepam vremena.
Prvo ćemo nastaviti s tkanjem, a tokom 2009 krećemo sa predenjem.

Knjige o tkanju / Weaving books

2008-11-24T20:25:00.003+01:00

Prije nego što vam ispričam predivnu priču i iskustvo sa tečajem tkanja od prošlog vikenda, evo odgovora na jedan od komentara koji sam nedavno dobila. Kako ne znam kako pronaći pitalicu Suzanu, pa vjerujući da će zainteresiranih za odgovor biti više, odlučila sam mu posvetiti cijelu pričicu. Dakle, pitanje je bilo o knjigama o tkanju, pa krećem prvo sa onim na našim jezicima. Najstariji od priručnika koje imam je:

Pavao Trojan: Ručno tkanje na tkalačkom stanu čunkom s kotačićima, Zagreb 1940. vlastita naklada

Najnovija knjiga o tkanju za koju sam nedavno čula knjiga je Mirjane Marković: Pokrenimo niti naučimo tkati, izdanje Udruženja tkalja Novi Sad. Knjigu nemam, ali planiram ju nabaviti i koliko čitam na internet stranici Udruženja tkalja, knjiga se može nabaviti kod njih u udruženju ili u knjižari "Mala velika knjiga", ul. Ignjata Pavlasa 4 u Novom Sadu. Više informacija na internet stranici udruženja.

Između te dvije knjige, u Zagrebu je 2003 godine štampana knjiga Stane Kovačević: Ručno tkanje, izdanje Prometej i Centar za kreativne alternative, Zagreb 2003.

Osim za novosadsku knjigu koju nisam imala prilike vidjeti, iz osobnog iskustva mogu reći da su druge dvije knjige dobro pokrile teoriju, povijest tkanja, i da su vjerojatno super kao priručnici na na fakultetu, ali da mi nisu bile od prevelike pomoći u praksi. Osim naravno u dijelovima koji objašnjavaju teorijsku pozadinu procesa.
Za razliku od naše literature, nekoliko priručnika na engleskom jeziku je vrlo simpatično napisano i dosta mi je pomoglo pri savladavanju ne samo prvih koraka, nego im se i danas vrlo rado vratim. Evo samo nekoliko naslova:

Deborah Chandler: Learning to Weave, Interweave Press, 1995
Rosemary Bridgman: Weaving - a manual of techniques, The Crowood Press, 1991
Rowena Hart: The Ashford Book of Rigid Heddle Weaving, 2002
Hilary Chetwynd: Simple Weaving, a pocket how to do it, 1969
Joanne Tallarovic: Rep weave and beyond

Naravno, internet je nepresušan izvor informacija, raznoraznih stranica, blogova i priča o raznoraznim tkalačkim uspjesima i neuspjesima, primjercima tkanjima, idejama i nacrtima raznih uzoraka, pa ako vam je potrebna još kakva dodatna informacija - tu sam. U međuvremenu, najljepše je ipak sjesti i dati mašti na volju jer tako obično nastanu interesantni radovi. U slijedećoj pričici tokom tjedna ćete vidjeti o čemu se radi....

NOR/olink/O kaput - NOR/olink/O coat

2008-11-03T20:42:00.008+01:00

Za razliku od prvih pola godine dok sam slabo i tkala i pisala, u međuvremenu sam se malo aktivnije primila tkanja, ali nakon cjelodnevnog sjedenja za uredskim kompjuterom, nisam više za gledanje u ekran u večernje sate, tako da je blog uredno ostao zapostavljen.
Dakle... tko se još uvijek sjeća, davno proljetos sam nakon dugog razmišljanja i planiranja napokon istkala komad od skupocjene Noro vune koju sam dugo čuvala ne znajući šta da s njom napravim. Plan za dalje je ostao tajna, i kako se godina bliži kraju, hladni dani nisu baš još došli ali svakim će danom, vrijeme je otkriti šta se desilo sa Noro tkanjem. Tko se ne sjeća, link na priču o prvom ovogodišnjem tkanju je ovdje, a sličice su rezultat tajnog projekta. Ideja je moja, implementacija moje šnajderice, slika imam još malu hrpicu, ali nadam se da će vam ovo dati ideju što se desilo sa tkanjem, ostacima vune sa dodatkom četiri kupljena gumba, i mješavinom vuna-lan materijala koji sam još lani kupila na tkalačkom sajmu u Haslachu. Unlike the first half of this year when I was neither weaving nor writing the new posts on the blog, I have spent some more time weaving. However, after spending the long hours in the office, coming back home and sitting again in front of the monitor makes no fun.
For those of you who remember, earlier this spring, I wove a narrow and long piece using the lovely Japanese Noro wool, which I bought last year and kept around while thinking what to make out of it. While the plan remained secret, now that the cold days and the time to finally use it are here, I have decided to break the silence and show you the outcome of the "Noro project". The idea was mine, implementation - my great seamstress. Here are just a few photos what can be done with a small piece of weaving, 4 buttons, leftover yarn and some wool/linen fabric purchased last year during the Haslach weaver's market.

Autumny scarf - Jesenji šal

2008-09-25T19:07:00.005+02:00

Novi, hladni i pravo jesenski tjedan nastavlja se po planu. Usprkos (pre)dugim satima koje sam ovaj tjedan provela u uredu, uspjela sam završiti tkanje započeto u nedjelju. Naravno da mi je ponestalo svile, pa sam morala preksinoć još malo dodatno ispresti, ali na kraju šal izgleda super.
Pravih je jesenskih boja, nije debel, ali je lijep i topao kako na pogled tako i na dodir. Mogla bi ga sutra ujutro i zaogrnuti, jer je vrijeme nikakvo. Upravo pada kiša.
Večeras možda nastavim udarničkim tempom dalje, moram posnimiti situaciju u mom vunenom skladištu. Imam dosta alpaka vune koju sam davno isprela i mislim da ju već predugo čuvam i nikako da se odlučim šta od nje napraviti. Sad kad bolje razmislim nemam ništa što bi moglo ići u osnovu, a nisam imala (čitaj - uzela) vremena tražiti crni tanki pamuk za projekt podmetača.
Kad bolje razmislim, možda ću se ipak uvaliti pred televiziju i odgledati posljednju u seriji sučeljavanja političkih stranaka (oni to ovdje zovu slonovska runda, dan kad lideri najvećih stranaka sjede zajedno u studiju) pred vesele austrijske izbore.
U svakom slučanju, najkasnije za vikend sam natrag s vama.

Ne jedno, nego dva tkanja odjednom

2008-09-22T20:39:00.006+02:00

Tjedan dana odmora i odmaka od svakodnevnice obično donosi čuda. Iako sam negdje u ranim planovima odlaska u planine imala ideju spakirati mali tkalački stan i puno vune, na kraju sam odustala jer svako naše putovanje autom obično završi diskusijom o tome kako opet putujemo kao karavana, a idemo samo na tjedan dana i dva sata daleko od kuće. I tako je sva tkalačka oprema ostala sama kod kuće. Sad kad smo sretno stigli kući, naravno da ne smijem otvoreno priznati da je tako bilo bolje, jer tokom intenzivnom tjedna svakodnevnog planinarenja, nisam sigurna da bi bila u stanju primiti se tkanja. Osim jednog hladnog i vjetrovitog jutra kad je na 2000 metara nadmorske visine sniježilo, kad bi na brzinu išla otkati kapu koju sam zaboravila ponijeti računajući da je vrijeme još uvijek kasno ljetno. Dakle, na povratku me dočekao veliki, sretni, nasmiješeni tkalački stan, na kojem sam prije odlaska na godišnji počela snovati crnu tanku vunicu sa planom o crnom šalu. Dva sata kasnije, osnova je bila provučena kroz ničalnice, i sve spremno za početak tkanja. U međuvremenu je došlo do promjene, jer mi je crno postalo precrno, pa sam iskoristila vunu koju sam ljetos isprela da napravim vodoravne pruge i razbijem crnilo mohera u potki i tanje vune u osnovi. Šal je bio gotov istu večer, evo dvije sličice.
I tu priči nije kraj.
Nedjelja ujutro, vrijeme nije baš bilo za biti vani, odlučim se baciti u slijedeće tkanje. Plan je bio napraviti set podmetača za stol od kombinacije crnog pamuka i najobičnije konopljine špage iz poljoprivrednog dućana. Na žalost mi je od ranije ostalo premalo tankog pamučnog konca, a dućan u kojem sam bila nije držao?!?! crni pamučni konac, tako da je taj plan odložen za kasnije, kad se snađem za crni tanki končić. Kao zamjenski projekt sam u jednoj od knjiga pronašla interesantan uzorak koji nikad nisam probala.
Kocke, koje se razlikuju na prednjoj i stražnjoj strani tkanja, zapravo duplo tkanje. Osnova - kombinacija oker duplo predene svile koja čeka još od lani da ju iskoristim, i zelenkaste alpaka vune koja se čini dosta čvrstom da se drži u osnovi. Potka - ista kombinacija koja se ponavlja svakih šest redova. Na slici vidite prednju stranu tkanja, dok je na stražnjoj strani, svaki bijeli kvadrat zelen, a zeleni bijel.
Nakon nekoliko redova ponavljanja, zeleno-krem kombinacija mi je postala dosadna, pa sam se poigrala sa još jednom bojom, ali neću vam odati tajnu jer bi vam bilo previše priče za ovaj blog, i zato, strpljenje molim jer sam zasigurno do kraja tjedna gotova sa ostatkom, kad ćete imati prilike vidjeti gotovo tkanje. Lijepi pozdrav, a koga zanima uzorak, tu sam.

Jesen stize

2008-09-03T20:49:00.004+02:00

Da, dobro vidite.
Pet je do dvanaest, vrijeme je već da se (po)javim. Jesen je opet pokucala na vrata, ljeto se bori ostati još neko vrijeme s nama, pa je tako danas u podne bilo vrućih 30 stupnjeva.
Gdje sam bila, šta sam radila otkad nisam pisala? Tkala nisam ništa, osim ako se nekoliko komada tkanog visuljka lavande zove tkanjem. Isprela sam nešto malo zanimljive vune koju moram poslikati, jer je nekoliko dana bilo poprilično svježe i lijepo za predenje. Imala sam jedan vikend malog učenika koji je silom htio naučiti presti, a nema ni 6 godina. I to je to što se tiče ručnog rada posljednja dva, tri mjeseca. Nisam bila niti jedan jedini sat na godišnjem odmoru, cijelo sam ljeto provela radeći, i polako osjećam da je vrijeme pobjeći na tjedan dana od kompjutera, telefona, emaila, sastanaka, izvještaja, planova, rokova. Maknuti se dalje od civilizacije i ubrzanog životnog tempa, napuniti motore i skupiti inspiraciju za nadolazeću jesen i zimu. Ideja za slijedeća tkanja imam nekoliko, samo se moram dogovoriti sa sobom da prerasporedim sate u korist kreativnosti.

Warm summer days with warm wooly wool/Topli ljetni dani uz toplu vunenu vunu

2008-07-16T20:44:00.007+02:00

Momentalno pokušavam uhvatiti korak sa svemogućim zaostacima, pa se tako ovaj vikend na redu našlo klupko davno ispredene alpaka vune koje se povlačilo po kojekakvim kutijama već mjesecima. Mislim da će vam slika najbolje dočarati kako je izgledalo kad sam ga krenula odmotavati. Nakon pola sata mučenja, došlo mi je da uzmem škare i izrežem sve u male komade i upotrijebim za slijedeće predenje, no međutim sam uspjela pronaći pravi kraj, i nakon pet minuta imala prekrasnu lopticu miješano smeđe alpaka vune spremne za slijedeći projekt.
Drugi vikend projekt također je bilo predenje, ovaj puta kombinacije boja koje su mi ostale u mojoj vunenoj vrećici. Evo tri slike, kako izgleda početak, sredina i kraj predenja. Jedino nisam poslikala moj strojić za češljanje, ali i to će već doći na red.
I am trying to catch up with various delayed house and handy-work, and this past weekend I managed to find a bundle of span alpaca wool that has been sitting in the box since months. The picture will best explain how did it look like when I started unwinding it and making a decent looking ball of wool out of it. Half an hour into the job, just when I was ready to take the scissors and cut it into pieces and card it into something new to spin, I managed to find a proper end, and within next five minutes had a lovely ball of brownish alpaca wool ready for weaving.The second weekend project was spinning for which I manage to use a lot of different colors remaining in my fibre storage since ages ago. Here are the various stages.

A month later/Mjesec dana kasnije

2008-06-24T21:41:00.006+02:00

Nakon velikog zaostatka sa pisanjem (i tkanjem), veseli me pokazati vam slike jednog od prošlogodišnjih radova koji je već dosta dugo čekao da se sjetim izvaditi foto-aparat i napokon ga poslikati. Materijal sam istkala još lani potkraj jeseni, bilo je to brzinsko tkanje, a onda je čekao neko vrijeme da se smislim šta ću napraviti. Na kraju je evo stigla proljetno/jesenska jakna koju su vjerojatno već posjetili moljci koliko dugo čeka to poziranje za blog. Tkanje nije ništa posebno, obični platneni vez, ali kako je vuna bila neobična, tako se lijeva i desna strana prednjice razlikuju, rukavi također, jedino je zadnja strana u jednom komadu. Momentalno je na šivanju još jedan lijepi komad napravljen u kombinaciji ovog tkanja i mješavine vuna+lan materijala koji sam prošlo ljeto nabavila na tkalačkom sajmu u Haslachu. Slike slijede čim moja šnajderica odluči da je vrijeme da rad pređe u moje ruke. Iako je 90% gotov, ona voli moje tkane komade čuvati u ormaru da ih pokazuje drugim mušterijama, što meni ne smeta, pogotovo u ove lude prevruće dane kad je najljepše hodati sa što manje odjeće.
After a very long delay with writing (as well as weaving) I am happy to finally share few photos of one of my last-year's works which has been waiting for quite some time that I take out the camera and photograph it. It was a simple piece of weaving, tabby weave made out of fancy yarn and connected into a spring/autumn coat. Currently, there is another lovely piece being finished by my seamstress made out of this fabric in combination with wool/linen fabric that I bought at the weavers market in Haslach last summer. At the moment, with the temperatures going into mid 30 degrees Celsius (100 F), I will have to wait for some time to wear it.

Napokon gotovo/Finally finished

2008-05-18T20:20:00.005+02:00

The complicated but beautiful new piece of weaving is finally ready, living its new life outside the loom and waiting to get the ends properly finalized. Although I knew from the day I warped the loom that it would be a demanding job to get it finished considering the lack of time for weaving, I have nevertheless set up a really long warp, that took a couple of weeks to get through. I was not even for one single moment ready to cut it off the loom earlier, since the whole warping experience was awfully difficult. To make it even more complex, I did not use the double thread in the warp, but single, which - when you use two colors can be a difficult exercise and can take double the time then normally (if not even more, as it was in my case).

The pattern – turned taquette was my discovery from one the recent weaving magazines. After studying it a bit, thinking when and whether to give it a go, I have decided to try it out. The article accompanying the story provided a lovely explanation talking a lot about how easy it should be to weave it since it is just one colour weft, while the warp is the combination of two alternating colors which should not take too long. Well, easily said, it occasionally drove me mad since the sequences of pattern are rather long. To cut the long story short, I am presenting the photos taken on a lovely Sunday afternoon, just when the sun started setting and the lilac color was nicely visible through the camera lens.

Moje drugo proljetno (i ovogodišnje) tkanje je prije tjedan dana skinuto sa tkalačkog stana, i sretno živi novi život čekajući da mu riješim krajeve. Nisam ih htjela podvezivati, nego ću ih vjerojatno samo porubiti i ostaviti kakvi jesu. Neću vam ponavljati priču o mukama koje sam prošla dok sam napravila ovaj komad, ali sad kad ga gledam na stolu na terasi, uživam, jer je stvarno prekrasan i vrlo neobičan jer uzorak plovi po tkanju i sa koje god ga strane pogledam izgleda drugačije. Danas popodne sam već nasnovala novi komad, ovaj puta samo uzorak od nekih 7cm širine i preko metra duljine koji sam već davno obećala mojoj šnajderici koja momentalno šije prekrasnu odjeću za lokalno kulturno umjetničko društvo, i koja mi je dala primjerak starinskog tkanja koje se koristilo kao pojas na nošnjama, pa je htjela da se poigram da vidim kako bi mogli napraviti ili nešto vrlo slično tome, ili nešto malo drugačije. Meni s druge strane, dobro dođe igrati se sa raznoraznim uzorcima koji će se uvijek u budućnosti dati iskoristiti za neko novo i veće tkanje.

Nastavak proljetnog tkanja

2008-04-23T20:21:00.004+02:00

Nakon dugo vremena, evo slike tkanja koje sam započela još pretprošli vikend kad smo se jako namučili staviti osnovu jer je: - dvobojna - tanka - i da to ovo dvoje bila dovoljna komplikacija, ja sam dodatno odlučila ne stavljati dvostruku nit u osnovu, nego jednostruku.
Rezultat snovanja je da je kombinacija dvije boje, i jedne po jedne niti, trajala puno duže nego što sam planirala, ali uspjelo je. Nakon toga sam započela, otkrila tri male greške u osnovi, i prvih desetak centimetara tkanja odrezala, da bi ponovo danas krenula raditi.
Ne moram vam uopće pisati o tome kako je mustra komplicirana, mislim da slike dovoljno govore. Primijetila sam ju u jednom od prošlih brojeva mog tkalačkog magazina, i odlučila probati. Umjesto da se primim nečeg proljetnog i laganog, nups.....
Slika desno je predložak po kojem tkam, ili kako ih ja zovem - note.
I za kraj, slike moje vikend vaze koja me podsjetila na priču o polju tulipana. Dakle, tulipane berem sama na polju kojim prolazim svaki dan na posao i natrag. Upola i više je jeftinije nego u cvjećarni, novac ide direktno vlasnicima što mi je uvijek draže ostaviti i razveseliti lokalne ljude, nego za kojekakve nabildane i modificirane tulipane koji su zeleni ubrani i dva dana proveli u hladnjači na putu iz Holandije.
Dakle, vlasnici polja odlučili su prestati se mučiti sa sadnjom krumpira, kukuruza, pšenice, i posadili tri duuugačke gredice tulipana. Kad dođe proljeće i cvijeće procvate, ljudi objese znakove da je slobodno sam brati cvijeće, stavili ogromne starinske kante za mlijeko i iznad njih objesili cjenik. Ja obično četvrtkom stanem i naberem mojih deset tulipana, jedan dobijem za badava, ubacim novce u kantu i gledam prekrasno cvijeće narednih pet, šest dana. Vlasnici sretni jer ne moraju misliti o branju, hodanju po tržnicama i cvjećarnicama, nego samo navečer odu do kantice, isprazne novce i čekaju novi dan. Na žalost, uvijek se nađe ljudi koji koriste priliku, pa je tako ovaj četvrtak na posjedu osvanulo nekoliko poruka po stupovima kako su instalirali video nadzor (u što osobno ne vjerujem), ali se toplo nadam da će vlasnicima pomoći da se riješe uljeza koji dođu i pokradu cvijeće.
Ugodan novi radni tjedan!

Proljetno tkanje je gotovo

2008-04-08T21:44:00.006+02:00

U subotu popodne sam svečano skinula prvo ovogodišnje tkanje sa tkalačkog stana, i podvezala krajeve. Momentalno sam bez plana šta od toga napraviti, jer izgleda lijepo i proljetno na stolu (a i na novoj stolici na terasi) kao jedan komad stoljnjaka. Šteta ga je rezati u podmetače, jer bi ih bilo samo tri, što nije za poklon, i što bi moja prijateljica iz Singapura rekla - tri nije dobar broj. Vaši su prijedlozi dobro došli, jer za sada i na dalje tkanje ostaje u komadu, i trenutno se povlači prekrasno opran i ispeglan našom novom peglom (prvom nakon 16 godina života stare pegle, što mi prodavačica u dućanu nije mogla vjerovati, jer sam i sama sigurna da niti jedna današnja pegla neće tako dugo trajati kao moja dobra stara Rowentina pegla).
Ako bolje pogledate slike, vidjeti ćete vjerojatno dvije uzdužne pruge koje se najbolje primjećuju na tamno ljubičastom dijelu tkanja. Šta se desilo? Na tri mjesta sam uspjela previdjeti osnovu, i umjesto jedne duple niti, ja sam zabunom uvela dvije duple niti u jedan kotlac. Iako sam grešku primijetila odmah pri početku, odlučila sam to popravljati tek na kraju kad skinem tkanje sa tkalačkog stana. Tako je i bilo, i na ta tri mjesta sam izvukla ekstra nit, ali iz nekog se razloga još uvijek primjećuje mjesto na kojem je izvučena nit. Možda kad još jednom operem bude bolje.

Lomljeni keper / Plaited twill

2008-04-02T19:51:00.009+02:00

Prošli je vikend bio prekrasan. Vrijeme sunčano, malo prevruće za ovo doba godine. U subotu nisam izdržala da ne nabavim nekoliko biljaka i začina za posaditi na terasi. U nedjelju ujutro smo otišli u malo planinarenje, a popodne me napokon primila inspiracija za tkanje. Vani je bilo preko 20 stupnjeva i malo je nedostajalo da iznesem svu opremu na terasu, no na kraju sam odustala, jer će biti dovoljno vremena za koji tjedan kad dođe toplije vrijeme, o ljetu da ni ne govorim. Pogled ulijevo od tkalačkog stana gleda ove dane na predivnu procvjetalu japansku trešnju, što mi je dalo inspiraciju za boje potke.
Dakle, veliki tkalački stan sam zasnovala pamučnim tankim koncem (mislim da se zove Matko, Dalmatinka Sinj). Nakon dosta razmišljanja, odlučila sam se poigrati sa lomljenim keperom. Već me dugo vremena bockalo da probam osnovu koju sam vidjela u jednoj od knjiga, i nakon malo muke, osnova je bila na tkalačkom stanu spremna za tkanje. Za one koji ne znaju, keper je vez koji na tkanju stvara koso položene redove. Lomljeni keper se dobiva tako da se keprovim redovima osnove nakon određenog broja niti promijeni pravac - niti se slome tako i na kraju izgledaju da se vežu i preple. Moja je osnova ispala kao četiri bloka osnove, svaki blok je drugačiji, tako da je tkanje po širini vidljivo drugačije sa četiri kombinacije osnove, a po dužini nekih pet ili sedam različitih kombinacija, jer sam se igrala sa vezovima. Nadam se da ćete uspjeti primijetiti razliku na slikama. Htjela sam staviti jednu nit tamnije boje u osnovi na mjestu gdje sam promijenila vez, no na kraju sam skroz zaboravila. Po dužini se lijepo vidi o čemu pričam, jer je svaki blok drugačije boje. Evo nekoliko slika koje sam poslikala dok sam tkala, dok slika cijelog komada tkanja stiže čim završim i skinem ga sa tkalačkog stana.
The last weekend was gorgeous. Sunny and hot, a little too warm for this time of the year, but no complains. I had a gardening day on Saturday, bought a couple of herbs and plants for the terrace, and on Sunday morning we went for a small hike nearby our place. IN the afternoon, I have finally had a boost of inspiration for weaving. The temperature was over 20 degrees that day, and I was almost going to take the loom out on the terrace. Finally, I kept it inside, as the warmer days are only coming and there surely will be plenty of time to sit and weave outside. Additionally, my view from the loom is currently falling on the lovely japanese cherry tree which is in full and pinky bloom, which inspired me for the color of the weaving project.
I warped the 8-shaft loom with a thin cotton thread (Croatian made from Dalmatinka Sinj), and after a lot of thoughts finally decided to play with the plaited twill. It has been a while ago, I wanted to try a pattern from the 8-shaft pattern book, and after a bit of struggle, the loom has been warped. For those new to the twills, a plaited twill is the one where opposing diagonal lines seem to be interlacing with each other. I have warped the loom with four threadings with white warp and lilac, pink and ivory weft. Here are just some of the photos of the samples, while the photo of the whole project is coming as soon as I finalize it and cut it off the loom.

Prvi blogodan / First blogoversary!

2008-03-25T20:05:00.004+01:00

Malo mi je nedostajalo da zaboravim prvi rođendan mog bloga. Vrijeme leti, i vrteći film unatrag čini mi se ne tako davno da me Jana priupitala zašto ne napravim blog o tkanju. Nekoliko dana kasnije, krenula je moja prva tkalačka priča. Sjećam se samo kako sam dugo razmišljala kako napraviti blog, koliko često i o čemu pisati. Nakon početnih muka, jednom kad sam krenula, sve je postalo puno lakše. Bila je to lijepa godina. Početkom godine sam puno tkala i prela, naučila malu vojsku djece i starijih tkanju, odradila svoju prvu i drugu izložbu tkanja, jedan od mojih radova bio je uvršten u priručnik o tkanju, u stan nam se uselilo 17 lutaka koje su glumile moje manekene na izložbama. Druga polovica godina proletila je jako brzo. Manje tkanja, novi posao, selidba, putovanja, ali planova je puno, tako da se ne morate bojati za nastavak bloga.
Volim brojke, pa vas moram malo daviti statistikom.
Danas, punih 386 dana kasnije, rođendanski blog posjećen je: 11.800 puta, posjetilo ga je oko 3000 ljudi iz 61 zemlje sa šest kontinenata. Lista zemalja je impresivna - od Srednje, Istočne i Zapadne Europe, Senegala, Libije, Sudana, preko Turske do Indije, Kambodže, Japana, Australije i Novog Zelanda, preko Amerike i Kanade, južnameričkih zemalja, natrag do mojih najvjernih čitateljica širom Europe.
Najljepše vam hvala svima! Nadam se da ću do drugog rođendana imati više vremena za tkalačke i predačke priče, iako znam da vas dosta uživa i u pričama sa putovanja. Stiže proljeće, i jedva čekam da dani postanu duži i topliji, te da preselim tkalački stan i kolovrat na terasu provodeći tople ljetne večeri stvarajući nove kreacije. Lijepi pozdrav i još jednom hvala na čitanju. Vaša, Olinka!

I have almost missed the first anniversary of my blog. Blogoversary.... The time is flying by, and looking back, it feels not that long ago when Jana asked why don't I make a weaving blog. Little did I know how to do it then, but a couple of days later, my first weaving story was online. I remember well all the thoughts how to make a blog, how often and what to write. After some early troubles, once I started, everything was easy.
It was a great year.
Early in a week I spent a lot of time weaving and spinning, teaching others how to do it, had my first and second exhibitions, one of my woven works has been published in the weaving book, and last but not least, we got 17 mannequins moving into our flat that have been modeling my works. The last couple of months flew extremely quick. I did a very little weaving, started a new job, moved to a new city and spent a lot of time traveling. I have plenty of plans for the coming months, therefore, no fear for the new stories on the blog.
Today, 386 days after starting it, the birthday blog has been visited 11.800 times from app. 3000 people from 61 country from 6 continents. The list of countries is rather impressive, just wonder how to people get to it. Majority of visitors came from Central, Eastern and Western Europe, then US and Canada, over Senegal, Lybia, Sudan, to Turkey and India, Cambodia, Japan, Australia and New Zealand.
I want to thank all of you! I do hope that by the time of the second blogoversary I will have a lot more time for the weaving and spinning stories, although I recognize interest for the travel diaries as well. The spring is slowly coming, I look forward to a longer and warmer days to take a weaving loom and the spinning wheel out on the terrace and start spending the warm evenings creating new works. Thanks again and until the next post. Yours, Olinka!

Prvo ovogodišnje tkanje/First woven piece in 2008

2008-03-25T19:01:00.009+01:00

Nakon gotovo dva mjeseca stalnih putovanja, života po hotelima, sati provedenih u avionima, jako me vesele naredni dani i tjedni u kojima nemam putovanja u kalendaru. Vidjeti ćemo koliko će dugo potrajati, bolje da ništa ne govorim. Uskršnje smo praznike odlučili provesti na toplome, pa smo otišli na kratkih 5 noći kod prijatelja na Cipar. Svaki je dan bio ispunjen aktivnostima i avanturama od jutra do mraka, tako da imam osjećaj da je odmor trajao dva tjedna što je dobar znak da smo se lijepo odmorili. Jutros, utorak....sve po starome. Razlika u temperaturi je oko 25 stupnjeva, nebo je bilo plavo, pa sivo, pa opet plavo, dvije proljetne mećave su prohujale gradom, okolni brežuljci su opet pokriveni snijegom, prognoza za naredne dane nikakva. Taman što je izgledalo da je proljeće pokucalo na vrata, sve je malo počelo bubriti, naša trava pred terasom zeleniti i rasti, priroda se opet uspavala.
Ali, ja se uspavala nisam. Prije Uskrsa sam spomenula da planiram novo tkanje, ali nisam uspjela stići napisati više na blogu, pa koristim priliku. U jednom od jesenskih postova stavila sam slike vune koju sam namjeravala tokom jeseni otkati, i danas svečano javljam da sam napravila metar i pol materijala širine tridesetak centimetara od one interesantne japanske NORO kombinacije vuna (kašmir, svila, vuna, alpaka, ovčja vuna....) čije slike možete vidjeti ovdje. Ta mi vuna stoji već predugo jer nisam mogla odlučiti šta ću s njom.Odluka je pala preko noći. Platneni vez, svila bojana crnim čajem je u osnovi, NORO u potki, a krajnji je plan ukomponirati to tkanje lijepih jesenskih boja u materijal (kombinacija vune i lana) koji već sjedi kod moje šnajderice nekoliko mjeseci i čeka da mi stigne inspiracija. Plan je napraviti jesensku jaknu koja će imati dijelove tkanja ukomponirane u šivani dio. Ostatak plana ostaje tajna, pa se nadam da ćete izdržati dok sve bude gotovo.After almost two months of permanent travels, life in the hotels, hours spent in airplanes, I am looking forward to the coming days and weeks without any travels in the calendar. Let's wait and see for how long. We decided to spent Easter holidays somewhere warm and not overly far away, so we spent a lovely five nights with a friend in Cyprus. Each of the days was full with activities from the morning to the late night, and my feeling is that the holiday lasted for good two weeks, which is a good sign that it was fun and relaxing. This morning, Tuesday, everything back to normal. Temperature difference between here and Cyprus is about 25 degrees, the sky was a number of times lovely blue, then grey, then blue again, two times a springy snow storm came around, the neighboring hills woke up covered with snow, the forecast for the coming days is not great. Just as it looked that the spring was here, the flowers slowly flowered, the trees pushed the leaves, our grass started growing and getting greened, the nature has decided to fall asleep again.
I did not fall asleep. Prior to Easter holidays, I have mentioned the new weaving project, but had no time to write more on the blog. In one of the autumn posts, I put the photos of the wool I planned to weave during autumn, which I finally wove only some days ago. Decision was simple, since the yarn was a Japanese NORO - a combination of nearly every known fibre - wool, silk, alpaca, cashmere in lovely colors, all as one thread. I decided make it in a plain weave, since the plan was to combine it with the fabric (combination of wool and linen) which I bought last summer during the weavers market in Haslach. My tailor will be very happy with the new project. After going to some early fears of sewing woven materials, now that she tried it, she just loves every new piece I make.

Bangkok 2

2008-03-09T18:53:00.007+01:00

Dakle, evo mene natrag u Europi sa nastavkom priče i nekoliko sličica da vam približim priču.
Nisam sigurna da ovako nešto kao na lijevoj ili desnoj slici mogu napraviti na bilo kojem od mojih tkalačkih stanova, ali kad sam vam već u prvom nastavku ispričala priču o kupusu i kondomu, moram ju i završiti. U međuvremenu sam pročitala otkud restoranu ime, i saznala da kad je fondacija osnovana 1974. godine, ideja je bila da se pomogne planiranje obitelji, i zbog toga je bilo važno da se kojekakva kontracepcijska sredstva približe stanovništvu, i da ih bude tako jednostavno nabaviti kao i kupovati povrće. I tako je u priču i ime restorana došao kupus.

Nakon četiri dana sastančenja, i sjedenja u klimatiziranoj konferencijskoj sobi, te spavanja u klimatiziranoj hotelskoj sobi u kojoj se prozor nije mogao otvoriti, odlučila sam si uzeti slobodno popodne prije polaska na aerodrom navečer oko 20h, i ipak pogledati makar jednu od znamenitosti Bangkoka. Na brzinu sam pojela ručak, spakirala kofer, platila hotel i sjela u taksi.

Pravac – Grand Royal Palace. Vožnja taksijem po Bangkoku je iskustvo za sebe, jer vozač vjerojatno ne govori engleski (osim što zna reći – traffic, traffic, big traffic), i umjesto da vozi nekim ulicama sa manje gužve, oni obično odaberu najprometniju prometnicu kako bi mi usput objasnio koji je koji dio grada što mi vrlo malo znači kad isto večer putujem natrag u Europu. Put nas je odveo posred Chinatown-a. Gužva od ljudi, dućama, biciklista, motorista, autobusa, prodavača, ma nema čega nema. Usput smo naravno prošli kroz priču otkud sam i da li smo i mi budisti. Istovremeno je ispred njega bilo četiri ili pet figurica Bude, što me uvijek vrati nekoliko godina unatrag kad smo jedva preživjeli vožnju od Kathmandua do Pokhare sa taksistom koji je preko pola stakla imao naljepnicu Sai Babe koja je rekla – Why fear when I am here? (Zašto se bojite dok sam ja ovdje?). Nakon skoro sat vremena sretno sam stigla do Grand Royal Palace. Palača ne samo da je Royal i Grand, nego je cijeli kompleks nešto veličanstveno. Na brzinu dijelim sa vama nekoliko sličica, dok ostatak možete naći na stranici: http://picasaweb.google.com/ogjigas/03_Bangkok, jer se večeras opet pakiram na put jer sutra ujutro letim samo po Europi na tri dana nekakvog tečaja pokraj Nijmegena u Holandiji. Mali digitalni aparat je već na dnu torbe, pa ako bude vremena za bilo kakvo razgledavanje u gužvastom planu naredna tri dana, slike i priča slijede.

Apologies for not having the first part of the story in English. In the meantime and while you have not been hearing from me, I was busy travelling. Unfortunately not for pleasure. Every week somewhere else, and last week, I happened to be going for a 4 day meeting to Bangkok. I have at first misread the meeting agenda thinking that I would have one free day to see some of the Bangkok sights out of which I chose the river with its famous boats and people selling vegetables, then one of the bigger Budhist temples, and the Grand Royal Palace. Since the trip to Bangkok would not be complete without a visit to the Palace, I have decided to do everything possible to see it. Took the last afternoon off, cought the first legal taxi and had a fun drive through the Chinatown and some lesser known areas of Bangkok to arrive at the Palace. Both Royal and Grand, it is a stunning complex, something truly breathtaking. If you are interested to see more photos, you can find them at: http://picasaweb.google.com/ogjigas/03_Bangkok

Jugoistočna Azija / South-East Asia

2008-03-03T17:52:00.004+01:00

Prvo sam mislila da je veljača mjesec putovanja i gužve, da bi u istoj brzini ušla u ožujak. Neki me dan kolega u uredu pitao kako je u novom stanu i novom gradu, i opet sam se morala zamisliti jer prošlih četiri tjedna rijetko da sam i bila u novom domu. A da o tkanju ne govorim. Vidjelo me nekoliko aviona, aerodroma, automobila, hotelskih soba i kreveta. Blog će uskoro postati putopisni.
Gdje sam ovaj tjedan? Bangkok.
Na moju veliku tugu i žalost u 4 noći koliko sam ovdje, uglavnom sam na sastancima u pothlađenoj konferencijskoj sobi dok vani peče sunce, temperatura je oko +33 stupnja a vlaga je malih 15%. Toplo se nadam da ću uspjeti uhvatiti nekoliko sati prije odlaska natrag na stari kontinent pogledati kraljevsku palaču, barem jedan od poznatih hramova i one poznate čamce na rijeci sa ljudima koji prodaju povrće i voće. To su mi tri velike želje, a kad bi se barem jedna ostvarila bilo bi to krasno, no u svakom slučaju se isplati doći natrag.
Nakon početne panike dok je zapadni dio zapadne Europe strahovao od nevremena Emma, i moj let je bio pomaknut za malo više od sat vremena, na kraju je sve super prošlo i sretno sam sletila u Bangkok u nedjelju popodne. Novi aerodrom, ljudi na sve strane jer dosta interkontinentalnih letova slijeće u to doba dana, redovi za pregled pasoša, no nitko se ne uzbuđuje. Ljudi lijepo stoje u redovima ili za Tajlanđane ili za strance, i čekaju. Nikakva panika da je prtljaga već izašla, sve lijepo smireno ide svojim tokom. Mladi gospodin carinik samo pregleda papire, vizu, ništa ne pita, uredno udari sve moguće pečate i uredno vrati ono što mi pripada. Prtljaga je u međuvremenu već izašla, i liejpo je posložena pokraj belt-a na kojem izlazi, jer uskoro dolazi prtljaga iz nekog drugog aviona. Ne mogu vam uopće dočarati taj osjećaj smirenosti, jer kad se samo sjetim bilo kojeg aerodroma u Europi, panike, vremena koje protraćimo čekajući prtljagu, gurajući se, gledajući narogušena i bespomoćna lica službenika koji vam rijetko budu od pomoći..... Taksi do hotela super, stigao puno brže nego što mi je objašnjeno da može trajati, ali kako je bila nedjelja - nije ni čudno. Sinoć sam se prošetala po kraju oko hotela koji je vrlo interesantan. Završila sam na večeri u restoranu Cabbages and Condoms (ili što bi rekli Zelje i Kondomi). Hrana super, a restoran interesantan po tome što ga održava Population and Community Planning Association (PDA), privatna fondacija za planiranje obitelji i borbu protiv AIDS-a osnovana daleke 1974. godine. Sa računom stiže i paket kondoma. Simpatičan restoran, izvrsna hrana i posluga. Definitivno preporučam. Malo sam se pomučila dok sam ga pronašla, usput prošla hrpu štandova fiksiranih na bicikl ili dvokolicu na kojima se kuhaju kojekakvi lokalni specijaliteti. Od prženih skakavaca (onih velikih), do kojekakvih crva i nekakvih mesa koja vjerojatno ne želim znati od koje su životinje. Vrlo interesantan je bio jedan biciklist sa rešetkom na kojoj su visile sušene lignje i neke čudne ribice koje su sve izgledale i mirisale kao minijaturna verzija bakalara. Danas sam pričala sa jednim od ljudi na sastanku koji se pohvalio da je jučer jeo neke od crva i skakavaca, ali - sirove. yuk!
Toliko za danas, nastavak slijedi, ovdje je prošla ponoć i vrijeme je za krevet. Laku vam noć!

Subotnji ručak i neplanirani tečaj tkanja / Saturday lunch ending with an unplanned weaving and spinning course

2008-02-03T14:48:00.000+01:00

Kuc, kuc...... evo napokon i mene i nešto novih vijesti nakon toliko dugo nepisanja.
Ova mi je godina počela sa puno raznoraznih obaveza, planova i promjena. Na samom početku je naletila novogodišnja prehlada, nakon toga pakiranje, selidba, raspakiravanje. Kako to već ide nakon raspakiravanja najavljuju se i polako pristižu gosti, dnevne stare i nove obaveze. Sve u svemu, kad sam sinoć "odvrtila film", zaključila sam da tkanje nisam primila više od mjesec i pol dana (ako ne i dva).
Tata me ovaj tjedan pitao da šta je sa blogom, a moj je spremni odgovor bio da nisam imala kad tkati, pa tako nisam mogla ništa novoga napisati. Mora da mu se moj odgovor nije baš svidio, jer je spremno odgovorio: "Blog je blog, a tkanje je tkanje!"
Hmmmm... kad bolje razmislim, ima tata pravo, iako kad sam ga već blog naslovila tkanjem, želim i nastaviti sa tkalačkim, predačkim i ručno-rađenim pričama.
I zato, evo prve ovogodišnje tkalačke i predačke pričice. Jučer popodne smo imali na ručku mog kolegu sa obitelji. Što je počelo kao rano poslijepodnevni ručak, završilo je kao tečaj tkanja za cijelu obitelj. Mama i njene pet i šestogodišnje kćeri su naučile tkati, a mlađa kćer i tata su naučili kako se prede. Rezultat, nekoliko destina metara šarene, kreativne (malo tanke, malo debele, malo jedne boje, više narandžaste) vune, i šal za jednu od djevojčica koji je dijelom napravila ona sama (slika gore), a dijelom mama (slika dolje). Što one nisu uspjele završiti, napravila sam jutros ja. BIlo je to i moje prvo ovogodišnje tkanje, i super početak godine sa tri potencijalne nove tkalje na vidiku.

Knock, knock......here I am, back with the latest news. The year has started extremely busy, then I fell ill around new year's time, after that we started preparing for the move, packing, moving flats, the unpacking. Once you settle down and organize yourself, the visitors start announcing their arrivals. Overall, once I tried to remember when did I make my last woven piece, I have realized that I have not been weaving for over a month and a half (if not even two months).
My Dad called earlier last week asking what is happening (better saying - complaining about lack of update) with my blog. My instant answer was that I did not have time for weaving, therefore I could not make an update on the blog and write a new story.
Well.....he must have found that a rather lame excuse and answered: "A blog is a blog and weaving is weaving!". It made me step back and think a bit. He is probably right, but since I have already named it a weaving blog (tkanje), I planned on writing about weaving, spinning and other hand-made stories.
Therefore, here comes the first weaving and spinning story of this year. Yesterday afternoon, we had invited my colleague with his family over for a lunch. What started with an early afternoon lunch, ended up being the weaving and spinning course for the whole family. Mom and her five and six-year old daughters learned how to weave, while the younger daughter and Dad learned how to spin. The result was a couple of meters of colored fancy wool yarn as well as a scarf for one of the girls which she partly has woven herself, another part was done by her mother.
What they have not manage to finish, I finalized this morning, and made the similar one for the other girl. This was my first woven piece for this year, with many more to come during the year.

Samo kratko / Just shorly

2008-01-20T20:02:00.000+01:00

Samo da vam se kratko javim da sam živa i zdrava kao dren. Ovaj smo se tjedan preselili na jug, austrijski jug - Graz, i zadnja su dva tjedna bila kaotična. Posao, pa pripreme za selidbu, pakiranje, seljenje, pa raspakiravanje kutija (što mi je bilo puno teže nego pakiranje), raspremanje svega na nova mjesta, tako da nisam dirnula tkanje. Tkalačka je oprema sretno preseljena na novu lokaciju, i slike slijede tokom tjedna kad planiram započeti prvi ozbiljniji ovogodišnji komad tkanja.
Only a short note to let you know that I am alive and healthy again. We have moved 200km south of Vienna this past week and the last two weeks have been totally chaotic. I have been working, spending weekends and evenings preparing for the move, then packing, than the move happened. Spent the last three days unpacking the boxes (which I found more difficult then packing them). Once unpacked, everything had to be put in the new place, and - as you can imagine - I did not touch the weaving. The weaving equipment has safely been moved to the new flat, and the photos will follow during this week when I plan to start this year's first serious weaving project.

2008

2008-01-05T14:30:00.000+01:00

Stigla je i najnovija godina. Prošla je završila radno, pa brže na put, pa natrag doma, a nakon toga me uhvatila malo žešća prehlada na prijelazu stare u novu godinu. Danas mi je napokon bolje, i nakon dugog razmišljanja o prvom ovogodišnjem postu na blogu, odlučih se za meni vrlo drag odlomak iz prekrasne knjige: Alessandro Baricco - Svila. U međuvremenu je snimljen i film (pogledajte uvod), koji pod hitno moram nabaviti jer je knjiga prekrasna.
Da ne duljim, želim vam sve najbolje, najzdravije, kreativnije, zabavnije i ljepše u novoj godini, i dosta sretnih čitatelja na moj blog. Obećavam da i u ovoj godini nastavljam informativnim i zanimljivim pričama, a valjda ćemo se neki negdje jednom u 2008 uspjeti i sresti. Olinka!

The newest of the years has arrived. I was busy finishing the last year, and have fallen ill welcoming the new one. I am finally feeling better today. After some thinking what should be my opening post in the new year, rather then making any big new year's resolution, I remembered my favorite chapter from the book of Alessandro Baricco: Silk. I have never seen the movie, but judging by the trailer below and the book itself, I should soon be looking for it.
All the best wishes, and many happy returns to my blog. I promise to keep it as informative and interesting and hopefully more up to date then I did so far. Olinka!

Svila, Alessandro Baricco
"Balbadiou je čovjek koji je stigao u grad dvadeset godina ranije, otišao ravno u gradonačelnikov ured, ušao nenajavljeno, i na stol gradonačelnika položio svileni šal boje sumraka i upitao ga:
"Znaš li što je ovo?"
"Ženska stvar."
"Krivo. Muška stvar: novac."
Gradonačelnik ga izbaci iz ureda. Baldabiou u međuvremenu sagradi predionicu pokraj rijeke, kućicu pokraj šume u kojoj je uzgajao dudove svilce i na raskršću cesta kapelicu Sv. Ane. Zaposli trideset ruku, pošalje u Italiju po misteriozni stroj napravljen od drveta sa kotačima i opremom, i ne reče jednu jedinu riječ slijedećih sedam mjeseci. Nakon toga, otputi se natrag gradonačelniku i položi mu na stol poveliku hrpu visokovrijednih novčanica u vrijednosti trideset tisuća franaka.
"Znaš li što je ovo?"
"Novac."
"Krivo. Ovo je dokaz da si glup."
Baldabiou skupi sve novčanice, stavi ih u torbu i krene iz ureda. Gradonačelnik ga zaustavi.
"Što mi je sada napraviti?"
"Ništa i biti ćeš gradonačelnik bogatog grada."
Pet godina kasnije u Lavilledieu je radilo sedam predionica i postao je jedan od vodećih europskih centara uzgoja dudovog svilca i predenja svile. Baldabiou nije bio jedini vlasnik. Drugi stanovnici mjesta su se poveli za njegovim primjerom. Svakom od njih je Baldabiou otkrio tajne zanata bez ikakvih poteškoća. Više ga je zanimalo pomoći ljudima nego zaraditi na vreće novca. Učenje. Posjedovanje tajni za otkrivanje. Takav je bio."

The Silk, Alessandro Baricco
"Balbadiou was the man who twenty years earlier had come to town, made straight for the mayor's office, stepped in unannounced, laid on his desk a silk scarf the colour of the sunset and asked him:
"Do you know what this is?"
"Woman's stuff."
"Wrong. Man's stuff: money."
The mayor had him thrown out. Baldaboiu built a mill down by the river, a shet beside the woods in which to raise the worms, and at the crossroads for Vivier a chapel dedicated to Saint Agnes. He took on some thirty hands, sent to Italy for a mysterious machine made out of wood, all wheels and gears, and did not utter another word for seven months. Then he went back to the mayor and laid on his desk neat piles of large-denomination banknotes to the value of thirty thousand francs.
"Do you know what this is?"
"Money"
"Wrong. It's a proof that you are a blockehad".
He gathered them up, dropped them into his bag and made to leave. The mayor stopped him.
"What the devil am I supposed to do?"
"Nothing: and you will be mayor of a wealthy town."
Five years later there were seven mills at Lavilledieu, which had become one of Europe's leading centres for the rearing of silkworms and spinning of silk. Baldaboiu did not own them all. Other local notables and land owners had followed him in this curious commercial venture. To each one of them Baldabiou had divulged the secrets of the trade without making difficulties. He derived far greater amusement from this than from making a scckful of money. Teaching. Having secrets to impart. That's the way he was."

Novi život čudnovate vune / The new life of a fancy yarn

2007-12-16T14:19:00.001+01:00

Vjerojatno ćete se sjetiti otkačenih vuna koje sam naučila presti prije par tjedana. Ova vunica na slici lijevo je jedna od njih - mješavina merino ovce, angora zeca, kojekakvih perlica, filcanih kuglica i šta god mi se našlo pri ruci.
U međuvremenu sam od tog smiješnog smotuljka napravila kapu. Prvo sam oprala ispredenu vunu da se lijepo istegne, a zatim na malom tkalačkom stanu napravila komadić u platnenom vezu koji sam na kraju zavezala na vrhu i pretvorila u kapicu.
You may remember the sunday spinning post and the story of how I learned to make interesting, fancy yarns. The photo left above shows my first attempt at spinning fancy yarns and mixing various fibres (angora, merino) together with felted balls, pearls, buttons and other small items that can pass through the opening on my Ashford Traditional Spinning Wheel. In the meantime, I have washed the span yarn, and woven into a hat. The three photos will tell you all about it.

Slike s izložbe II - Pictures from an exhibition II

2007-12-09T19:35:00.000+01:00

Slike govore više od stotinu riječi. Evo me umorne natrag iz Budimpešte. Izložba uspjela, čak sam morala dati intervju, pa koga zanima, članak na mađarskom portalu na engleskom jeziku: http://www.caboodle.hu/nc/news/news_archive/single_page/article/11/croatian_wea

I am safely back from Budapest, tired but happy. Here are the pictures from the event, and a link to the interview I had given to the English language Hungarian portal:
http://www.caboodle.hu/nc/news/news _archive/single_page/article/11/croatian_wea

Nedjeljno prelo / Spinning Sunday

2007-12-02T18:46:00.000+01:00

Ne znam koliko se sjećate bakinih i prabakinih priča, netko je možda imao priliku doživjeti i sam duge zimske noći provedene u ženskom društvu, uz hrpu perja za čijanje i pripremu novih jastuka i poplona, ili večeri provedene u snovanju tkalačkog stana, raspravom sa susjedama i prijateljicama, razmjenom novih recepata ili samo priča iz proteklog tjedna.
Sad si zamislite šta se desi u današnje vrijeme kad se skupe tri ženske, tri kolovrata, tri kilograma raznoraznih obojanih prediva, i pun stol raznobojnih perlica, kuglica, školjkica, konaca, ukrasa svih boja i veličina....... Nedjeljno prelo!
Dakle, na inicijativu jedne od tkalja i prelja koja je nedavno bila na naprednom tečaju predenja na kojem je naučila presti tzv. fancy yarns (iliti sva ona neobična, luda i otkačena vuna koju svi sanjamo, a nigdje ju ne možemo kupiti, ili ju moramo previše platiti) skupile smo se danas popodne da i nas druge dvije naučimo kako to ide. I bilo je super. Evo nekoliko sličica da vam dočaram atmosferu, početak i kraj. Moje su probne vunice u pranju, ali evo popodnevnih slika da znate o čemu pričam. Napokon mogu slagati vunu sa perlicama, končićima i kojekakvim komadima, ili sama slagati bukle vunu. Fenomenalno iskustvo, sad samo treba dalje vježbati.
Not sure how many of you would remember the grannies stories and how many had the opportunity to experience the long winter evenings spent in the female company, cleaning the feathers for the new pillow cases, warping the weaving looms and discussing the latest Christmas recipes with friends and neighbors. Well, imagine what happens nowadays when you put three women, three spinning wheels, three kilograms of various yarns and table full of pearls, threads and decorations of every make and color. Sunday spinning! On the innitiative of one of the weavers and spinners that has recently attended an advanced spinning course where she learned to make fancy yarns - all those unusual, somewhat crazy and weird wool that everyone dreams of having sometimes, but is difficult to find it in the store, or is just overly expensive - we had a follow up session during which she thought the others. We had a great fun, and I have finally learned to make yarn with beads, threads, leftovers of fabrics, shells, just every piece you planned to throw away but have finally kept hidden away.
My fancy yarn is in the wash, but here are just some photos of what we all did and bring you the atmosphere of the afternoon. It was a brilliant experience, we should surely repeat it again soon.

Mali tkalac i predac / Busy little weaver and spinner

2007-11-25T19:48:00.000+01:00

Ne znam kako je vama, ali meni vikend nekako proleti na brzinu, i uvijek ostane nešto nenapravljeno. U planovima je bilo započeti veće, kompliciranije, tanje i interesantno tkanje na velikom tkalačkom stanu, ali od svega je ispalo da sam jučer napravila tri ili četiri manje kape da potrošim i ono malo rozaste vune u dječje kapice, a veliki je tkalački stan prespavao. Danas ništa od tkanja jer je naš mali gost bio oduševljen tkalačkim stanom, pa kolovratom, pa onda natrag na tkalački stan, i tako naprijed natrag sve dok mu nije došlo vrijeme poći kući. Da ne ispadne da ovaj tjedan nisam ništa pisala, a znam da dugujem slijedeći nastavak o tkalačkom stanu, evo nekoliko slika malog petogodišnjeg tkalca, mog velikog pomagača.

Well, the weekend is almost at its end, and despite the plan to warp the loom and start working on a more serious piece of weaving with the thin home-span silk on 8 shafts, I did not manage to do it. I did manage to make three or four small pinky girly hats yesterday and have finally used up the pink wool. I could not get to the loom and the spinning wheel this afternoon since our little visitor was rather excited about trying it all out. First the spinning wheel, then the loom, after a while back to the spinning wheel, and the couple of afternoon hours passed very quickly. My little helper was so very excited about it all, as you can see on the pictures.

"Olinkina kapa" u najnovijoj Ashford knjizi projekata, ili - stigla mi je knjiga! Olinka's Hat featured in the Ashford Book of Projects

2007-11-16T14:57:00.001+01:00

Samo što sam jučer spomenula očekivanu Ashford publikaciju sa projektom kapa, jutros me u poštanskom sandučiću razveselila koverta iz Novog Zelanda sa pismom direktorice Ashforda i mojim osobnim primjerkom knjige.
Knjižica sadržava 24 interesantna i vrlo inspirativna projekta i ideja za tkanje na malom tkalačkom stanu. Moram pronaći načina nabaviti još koju kopiju. Projekti izlistani u knjizi su stvarno intereresantni i dođe mi da odmah idem zasnovati tkalački stan i krenuti s novim projektom, no to će morati pričekati do sutra. Vrijeme je nikakvo, i za vikend definitivno planiram tkati na velikom tkalačkom stanu, pa do slijedećeg projekta krajem vikenda, evo kopije pisma i "recepta" za kape da podijelim veselje i sa vama!

It was only in yesterday's post, that I have mentioned the awaited Ashford book of projects, when the big envelope with the letter from Elisabeth Ashford and my personal copy of the book from New Zealand was sticking out of the mailbox downstairs.
The Ashford Book of Projects
24 Fashion Projects using the Ashford Knitters Loom, Volume 1
The publication is very nicely laid out and presents 24 really interesting and inspirational projects for the Knitters, but also for any other loom. It makes me sit at the loom and immediately try weaving something. No time today, but you can expect the latest news and photos from my next 8-shaft project latest with the end of the weekend.

Oko svijeta - Around the globe

2007-11-15T20:05:00.001+01:00

Kape nastavljaju putovati po svijetu. Danas sam dobila još slika malih i velikih veselih vlasnika. Dvije su jako razveselile dvoje male djece iz Taiwan-a koji će ove zime imati prvi puta u životu priliku vidjeti snijeg. Nama nezamislivo, ali istinito.
Druge dvije su prošli tjedan otputovale u Ameriku gdje su dvogodišnji blizanci bili oduševljeni i jako zadovoljn jer su nekoliko dana ranije dobili od bake na poklon crvene jakne koje izvrsno odgovaraju kapama.
Peta je kapa razveselila puno stariju osobu iz zemlje snijega i divljine, Manitoba-Kanada. Slika je poslana telefonom, pa nije baš najoštrija, ali to ćete mi oprostiti.
U međuvremenu sam dobila poruku da je Ashford-ova nova publikacija sa mojim kapa projektom gotova, i na putu u moj poštanski sandučić. Javljam čim stigne.

The hats are continuing to travel the world. Some of the latest photos of the happy little and big owners. Two hats will happily be worn by the two small Taiwanese kids who have never in their little lives seen the snow, and are happily waiting for it to arrive.
The other twin brothers in the US have, in only two years of their life, already seen a lot of snow, and must be thrilled with their new little presents from Europe especially since they perfectly match the colour with the red jackets that grandma brought them.
The fifth hat went to a lot older person coming from Manitoba, Canada. The photo is made with a phone, and is not as sharp, but you will forgive me.
In the meantime, I have received a message that the new Project Book from Ashford is printed and on the way to my letter box.

Moja slijedeća izložba - My next exhibition, Budapest, December 7-9, 2007

2007-11-09T18:08:00.000+01:00

Nema me za vikend kraj kompjutera, pa prije nego što krenemo u slijedeće nastavke detalja tkanja, samo kratka vijest da sam dobila termin za slijedeću izložbu, pa ako se kojim slučajem zateknete u Budimpešti između 7 i 9 prosinca, bilo bi mi drago vidjeti vas. Adresu još ne znam, jer u međuvremenu Treehugger Dan's otvara i drugi galerijski, knjižni, prezentacijski prostor, iza Opere u Budimpešti.
Plan mi je izložiti 50 kapa i nešto šalova. Tajnu prezentacije vam neću otkriti, slike slijede nakon izložbe. Iznenađenje!
I am not near the computer this weekend, and before moving on the next posts on weaving and looms just a short news that I have received a date for the next exhibition, so if you happen to be in Budapest, Hungarz between 7th and 9th of December, I would be happy to meet you. I am not sure of the address, since Treehugger Dan's is later this month opening the second shop and lounge just behind the Opera House in Budapest. Here is the text of the official announcement:
"Following the successful spring exhibition of her hand-woven works, Olinka Gjigas returns to Treehugger Dan’s to exhibit her latest woven pieces. In the meantime, her hat designs were chosen to feature in the upcoming Weaving Project Book of Ashford (weaving equipment maker from New Zealand), while her hand-spun yarn are hanging at the Yarn Museum honouring the artistry and beauty of hand spun yarn from spinners around the world. The exhibition will feature over 50 individually designed hats and a number of warm winter scarves woven in a variety of materials."

O tkalačkom stanu - About the weaving loom

2007-11-04T09:52:00.000+01:00

Nemamo li prekrasan jezik?
Dok se na engleskom tkalački stan zove - tkalački stan (weaving loom), putujući našim krajevima, svakih par stotina kilometara, ista se naprava zove drugačijim imenom. Pa ste tako zasigurno čuli za razboj, nared, tara, krosna, tkalnica, natra, statve, prijema, vučinj. Ako netko ima još kakav naziv, javite!

Svakome tko tek planira početi tkati, tkalački stan na prvi pogled obično izgleda kao zastrašujući objekt, naprava koje se neki preplaše, a drugi pak dive. I sama sam prošla sam kroz istu priču, ali jednom kad shvatite osnove snovanja, tkanja, raznolikih vezova sve drugo dolazi samo vježbom.

Umjesto da izmišljam i mučim se objašnjenjem izgleda tkalačkog stana, evo male priče o presjeku tkalačkog stana iz publikacije Pavla Trojana: Ručno tkanje na tkalačkom stanu čunkom s kotačićima, objavljene u Zagrebu, daleke 1940. godine:

”Tkalački stan se sastoji od dvije stranice (stative), koje su međusobno spojene sa 3 ili 4 sapona. To je temelj ili kostur tkalačkog stana, na kojem su smješteni svi ostali dijelovi. Na stražnjoj strani gore (u sredini ili dolje) se nalazi osnovino vratilo sa kočnicom, pod njim u sredini prečka ili osnovin valjak, sprijeda prsnica, u sredini stana srednja prečka i pod njom vratilo za tkaninu sa kotačem i zaporom. U sredini stana obješen je okomito na gornjim dijelovima stranica uređaj za zijev, koji je obično valjkast. Na valjcima tog uređaja su remenjem i uzicama obješene nićanice, pod njima se nalaze vagiri, ispod njih vodiči, a dolje podnoške. Podnoške mogu biti pričvršćene na stražnjem dijelu tkalačkog stana ili pred tkalačkim stanom. Pred nićanicama su obješena bila (brdila) sa brdom i čunalnicima. U čunačnicima se nalaze goniči (daščice sa kožom) koji su međusobno spojeni uzicom. Osnova, koja je navita na vratilu, vodi se pod osnovin valjak, zatim prolazi oko šipki, gdje pravi križ. Iza toga je uvedena u nićanice i brdo. Pred brdom na satkanoj tkanini se nalazi raspinjač. Tkanina prelazi dalje oko prsnice, preko srednje prečke i navija se na vratilo na tkaninu."

Tko god je jednom u životu vidio tkalački stan, bilo u muzeju, kod bake na selu, u školi na izletu, vjerojatno će se sjetiti dijelova o kojima knjiga priča. Kad se slijedeći puta nađete pred tkalačkim stanom, sjetite se ovog objašnjenja i vjerujem da će vam sve biti jasnije.

Croatian is an interesting language. While in English, the weaving loom is often just called a weaving loom, travelling around Croatia, one can hear a number of various names for the same object, each different from the other, but all meaning the same - weaving loom. Here are just some examples: razboj, nared, tara, krosna, tkalnica, natra, statve, prijema, vučinj.

For anyone contemplating to start weaving, the weaving loom often looks like a frightening object, a scary piece of equipment, or something to admire. I have gone through the same story myself, but once you learn the process of warping and spinning, everything else comes through practice. I have found a nice explanation about the anatomy of the loom, from one of the well known weaving teachers from 1940. I will try my best to translate it properly, but believe me - it is difficult.

"The weaving loom is build from two side frames that are connected to each other with 3 or 4 beams. This is the base, or the skeleton of the loom which houses all other parts of the loom. On the back side, there is a warp beam with the crank/break for the warp, under that and in the middle the warp beam, at the front – the front or breast beam, and in the middle – castle, cloth/fabric beam with the breaks.

In the middle of the loom, hanging off the castle/frame, are the shafts. Hanging within each shaft are the heddles, connected with the tie-up cords to the treadles. The treadles can be connected in the back of the loom or at the loom front. In front of the heddles, there is a beater, and within the beater the reed, a metal or bamboo piece with lots of slots."

Vikend projekti / Weekend projects

2007-10-28T13:56:00.000+01:00

U petak je bio praznik tako da smo imali dugački vikend koji mi je dobro došao za odmor i kreativni umor. Hladno je, kiša pada, pravo je jesenski no usprkos tome idealan za boravak u toplom i igranje sa vunom.
U međuvremenu sam uhvatila korak sa planovima i zastalim radovima i napravila tri stvari:

Isprela dvije štrenice šarene, debele interesantne vune uz pomoć mog jumbo dodatka kolovratu;
Šal u tehnici saća na svih osam listova tkalačkog stana;
Četiri male, ružičaste kape na malom tkalačkom stanu.

The weekend was long, cold and rainy, really autumn-like, but I have managed to use it productively as it was not the weather for being outside much. I have managed to get going with some of the pending projects, and have done three (long) outstanding things:

Spinning two sets of thick and and interesting yarn on the new jumbo flyer on my spinning wheel.
Scarf in waffle weave on 8-shaft loom.
Four smaller size hats (pink and girly) on the Knitters Loom.

Kuharice/zidnjaci /Kitchen wall hangings

2007-10-19T22:18:00.000+02:00

Nije mi bio plan pisati na ovu temu, ali kako smo ju večeras načeli, moram ispuniti obećanje čitateljicama stvaram foruma. Prekrasna priča o nečem vrlo tradionalnom, pomalo zaboravljenom. Slične sam stvari vidjela u Austriji i Njemačkoj, no interesantno je vidjeti kako je sa drugim zemljama. Dakle – kuharice ili zidnjaci.

Kuhinje su krajem 19 i početkom 20-tog stoljeća bile velike prostorije u kojima su vesele domaćice u uštirkanim pregačama pripremale hranu. Kuhinjski je namještaj bio ukrašen raznolikim ručno rađenim i ćipkanim radovima, dok su kuhinjski i kućni zidovi bili ukrašeni kuharicama/zidnjacima. Bogatije bi seoske žene kupovale drukane predloške na placu i provodile večeri našivavajući poruke koje su podučavale mlade kuharice kako se ponašati u braku, učile ih kuhanju, stropljivosti, poniznosti, zdravlju i higijeni. Brojni su zidnjaci korišteni kao spremišta a četke, češljeve i šibice, dok su drugi našivani ljubavnim porukama i scenama ili puni smiješnih izreka. Zidnjaci su se radili sve do kraja 50-tih godina kad su ih zamijenili gotovo našiveni zidnjaci (tada još ne iz Kine). Unatrag nekoliko mjeseci sam pronašla drukane zidnjake za našivavanje u dućanu sa šivaćim i pletaćim priborom u Križevcima.

Dakle, razlog zbog kojeg sam počela ovu priču je što sam prije nekoliko mjeseci posjetila divnu staricu od preko 80 godina koja pažljivo čuva zidnjake koje je sama radila. Dosta ih je plod njezine mašte jer je njezina rudarska obitelj često oskudijevala s novcem, i nisu si mogli priuštiti drukane zidnjake, nego bi ih ona sama crtala na komadima platna i našivavala u bojama koje je kod kuće imala i tako provodila duge zimske dane. Evo vam nekoliko slika i najtradicionalnijih poruka koje su bile šivane na zidnjake.

Nekoliko natpisa sa starinskih zidnjaka:

Kuharice skuhaj ručak fino
Pa ćeš dobiti novaca za kino.

Kad ručak skuham bolje
Muž je bolje volje.

Voće kad je zrelo, najbolje je jelo.

Dobra djeca, dobra hrana
To nam kuha vrijedna mama.

Tvoja ljubav i naš dom najdraži su srcu mom.

Od ljubavi nismo siti
Treba dobro jesti i piti.

It was not my plan to write a post on this subject but since I was reminded about it tonight, and as this is a lovely story of something rather traditional in old day Croatia, I would like to share it with all of you. I have seen similar things in Germany and Austria, but would be curious whether you have it in your countries.

Well, my first problem is to find the accurate translation. It is the hanging kitchen cloth, but not an ordinary kitchen cloth of today. At the end of the 19^th and early 20^th century the kitchens were rather big and spacious places where the women were preparing tasty good. The kitchen furniture was decorated with various hand-made items, while the kitchen walls were often decorated with so-called Kuharice or Zidnjaci (wall hanging), which the wealthier peasant women were buying pre-printed on the markets and spending the evenings sewing them in various colours to create interesting wall-hangings with numerous messages. The messages were educating younger girls how to behave in a marriage, learning how to cook and behave well, take care of health and hygiene. Some of the clothes were used as a storage place for combs, matches and brushes, while the others spoke of love or gave some funny and sarcastic sayings. They were very popular until late 50-ties in Croatia, and some of the older women would still have them stored in their wardrobes. The reason I am writing this story is that I have visited a lovely old lady who has an interesting collection of kitchen hangings with funniest of messages. Many of them were creation of her imagination, as they often did not have enough money to afford the pre-printed ones, so she made her own drawings, combined various thread colours and spent long and cold winter days sewing them on the cotton cloths. Here are some of the pictures of those hand made works.

Stigao mi je poklon / My present arrived

2007-10-05T19:52:00.001+02:00

Izgleda da sam bila u stvarno u velikom zaostatku. Tako velikom da do večeras nisam primijetila da je Ashford Club u posljednjem izdanju svog mjesečnika objavio rezultate tkanih projekata koji će biti prezentirani u Knitters Loom Project Book, među ostalima i moj projekt tkane kape. Koga zanima što je to Knitters Loom (ili kako ja to zovem mali tkalački stanić), link sa slikama i informacijama je: http://www.knittersloom.com/ Za zainteresirane, link na Ashford novosti koje donose dosta interesantnih priča i projekata: http://www.ashfordclub.co.nz/august-2007-newsletter.html
U međuvremenu sam sinoć stigla podići i poklon koji sam dobila od Ashford-a za uvrštenje mog dizajna kape u njihovu najnoviju publikaciju. Poklon je Jumbo Double Drive Flyer Unit. U prijevodu - već sam dugo vremena razmišljala kako bi bilo lijepo imati mogućnost presti onu debelu, otkačenu i interesantnu vunu koja se rijetko može kupiti u dućanu, a ako se i nađe košta cijelo bogatstvo, i ovo je bila super prilika ostvariti želju. Dakle, ovo u kutiji na slici je dodatak mom kolovratu koji omogućuje predenje debelog vlakna. Od večeras krećem u avanturu predenja jako deeebeeeleee vune. Naravno da sam odmah nabavila (i uz svu onu lijepu i gotovo ispredenu vunu koju ste vidjele u zadnjem blog postu) i vrećicu prediva jesenskih boja. Maloprije sam se primila majstorije, sve lijepo zašarafila na na kolovrat, i spremna sam za posao. Slike najnovijih debeeelih prediva naravno slijede, a do tada, samo da vam pokažem o čemu pričam. Ovo malo okruglo na lijevoj strani je originalni komad na kojem sam do sada prela, a ovo desno je novi komad na kojem mogu presti debele vune. I seem to have really fallen behind. So much that I have not until tonight noticed that my hat project and name was officially announced in the September edition of the Ashford Club email newsletter as one of those that will feature in the Knitters Loom Project Book. If you do not know what the Knitters Loom is, check out the page its webpage: http://www.knittersloom.com/ For those interested, here is the newsletter with some additional interesting stories and projects: http://www.ashfordclub.co.nz/august-2007-newsletter.html
In the meantime, I managed to pick up the present I received from Ashford for having my hat design selected for the upcoming Ashford Project Book. It is a Jumbo Double Drive Flyer Unit for my Traditional spinning wheel. I have been thinking of having that piece of equipment since a while and finally be able to make the thick and interesting yarns, and this was just a perfect present. I have fixed it on my spinning wheel already, and am planning to be making interesting yarns which became rather hard to find and buy. I have immediately bought some lovely and autumn-y color sliver for spinning. The photos of the newest yarns will follow, but for the moment, here are the photos of the present and the first attempt at spinning thick yarn.

Nove vune i jesenski tkalački planovi / New wool and my autumn weaving plans

2007-09-30T11:11:00.000+02:00

Iako u posljednje vrijeme nisam imala puno vremena za tkanje, slučajno sam već tri, četiri puta naletila na dućane sa prekrasnom vunom i nisam mogla odoljeti da ih ne kupim. Uvijek ista priča - ili ne nalazim ništa interesantno, ili odjednom pronađem toliko raznih prekrasnih vuna da ne znam koje odabrati, koliko ih uzeti, za šta ih iskoristiti. Onda u svom tom brzinskom razmišljanju i planiranju odaberem nekoliko onih koje mi se baš najviše sviđaju i kad krenem tkati vidim da su prekrasne i, naravno kukam kako sam ih trebala uzeti još. Vjerujem da se isto dešava i vama. Ili?
Dakle, ovo je mali presjek materijala koje ćete tokom slijedećih tjedana i mjeseci vrlo vjerojatno vidjeti pretvorene u šalove, kape, materijale ili što mi već padne na pamet da postanu.

Although I had not much time for weaving lately, I have managed to find the stores with lovely wool, and of course could not hold on not to buy what I liked. It is always the same story - I either don't find anything interesting for awhile, or I find so many beautiful items of wool not to know which ones to choose, how many to buy and quickly decide what to use them for. In all that planning and thinking, I usually take those I really like the most, and - as it often happens - once I start weaving , the conclusion is that I should have taken a lot more of them. Does it happen to you as well? Here is the mall overview of the material that I will be in the coming weeks and months transferring into scarves, hats, fabrics of whatever inspiration I get while warping the loom.

Inspiracija / Inspiration

2007-09-30T09:31:00.000+02:00

Autumn is here, days are shorter, cooler, nicely colored and more autumn like which is the perfect time of the year for spinning and weaving.This was a very productive weaving Saturday, and the plan remains the same for Sunday. The "problem" is that the weather this morning is gorgeous with blue skies, sunny and rather inviting to spent Sunday outside the house, but I surely will weave something small, at least. As I have been rather busy lately and often away and abroad traveling, I had no time left for weaving, but yesterday was a breakthrough day when I had reversed the situation. In a couple of afternoon hours, I have managed to produce three more hats and one lovely pink scarf. One of the hats and the scarf are planned as a present for a friend's three month old baby. I have made it a little bigger, so that the little one can use it for a number of years to come, rather then just the first winter of her life. I am sure everyone will be thrilled about the color I chose, but having had that lovely 60% alpaca, 20% acryl and 20% nylon wool mixed with equally nice pink mixed with some other gentle colors wool, made an interesting combination. The hats are, as usually, made on the Knitters Loom, while the scarf is the product of my Ashford 8-shaft loom which has been having a longer break. I used the straight twill pattern which does not come so obvious on the similar looking colors, but nevertheless produces an interesting and very soft texture.

Jesen je, dani su kraći, hladnije je i pravo jesenski, pravo vrijeme za predenje i tkanje. Jučerašnja je subota napokon bila produktivna za tkanje, a plan ostaje isti za danas. Jedini je problem da je vrijeme prekrasno, plavo nebo, sunčano i izazovno za provesti dan izvan kuće, no mislim da ću svejedno nešto istkati, makar vrlo malo, ali svejedno. Kako sam posljednjih dana u gužvi i uglavnom na putu, ostalo mi je vrlo malo vremena zatkanje, no jučer je bila prekretnica kad mi je odjednom stigla inspiracija te sam se primila posla. U nekoliko popodnevnih sati sam napravila tri kape i jedan lijepi manji roza šal. Jedna od kapa (ružičasta) i isti takav šal idu za poklon za tromjesečnu bebu. Naravno da sam ja to složila nešto veće nego što treba kako bi ga iskoristili ne samo za prvu zimu, nego i dosta nadolazećih. Vjerujem da će ga imati sve do početka škole. Boja je naravno – roza, ali kako sam imala prekrasnu 60% alpaka, 20% akril i 20% najlon vunicu koju sam pomiješala sa sličnom roza vunicom prešaranom kojekakvim lijepim i blagim bojama, ispala je jako lijepa kombinacija.
Kape sam radila na malom tkalačkom stanu – Knitters Loom, dok sam šal radila na velikom tkalačkom stanu koristeći svih osam listova tkalačkog stana koristeći keperov vez. Kako su boje poprilično slične, vez nije tako očigledan na prvi pogled, no svejedno je napravio vrlo mekan i lijep dječji šal.

Posljednje o kapama/The latest about hats

2007-09-16T21:17:00.000+02:00

I was a bad writer lately. Vacation without computer, but with the small loom that resulted in two newly trained weavers on the Knitters Loom, and twelve new and interesting hats being made recently.
Of the other news is that some days ago, I received the photo of my hat creation that will be included in the latest Ashford book. I look forward seeing the publication.
Here are some of the latest creations worn by the happy new owners, and with that, I should probably close the whole hat story on the blog for a while, since I have been boring you for a while with that one.

Opet sam bila slab pisac u posljednje vrijeme. Mali godišnji odmor bez kompjutera, ali zato sa malim tkalačkim stanom. Rezultat toga su dvije novopečene tkalje, i dvanaest novih interesantnih kapa za mlade i stare koje sam u međuvremenu istkala.

Od drugih je vijesti to da sam prije nekoliko dana dobila slike modela koji nose moju kreaciju koje će biti uključeni u novu Ashford knjigu. Jedva čekam da vidim publikaciju.
I za kraj, evo nekoliko posljednjih kreacija na glavama novih vlasnika, i sa ovim slikama mislim da je vrijeme da zatvorim ovu blogovsku priču o kapama, jer je već vjerojatno svima dosadila.

Mrzite li moher? Ja ponekad. Do you hate mohair? I sometimes do.

2007-08-27T13:43:00.000+02:00

Mohair.

It was not the first time I was having problems with mohair, and although I have gone through (quite) some troubles in the past, I have nevertheless decided to give it yet another try. There was a ball of turquoise colored mohair wool, not even 50 grams sitting around the wool box and since it was not enough for a solid big piece of weaving, I have decided to combine it with the leftovers of that blue Hundertwasser yarn in the weft and make a small hat. Everything would have been perfect if the mohair was not fluffy, hairy and impossible to keep in the warp. I did a few rows, and since it became impossible to weave through the mountain of moHAIR, I took the scissors, cut it all away and reversed the plan. Mohair went into weft and Hundertwasser yarn into the warp and the hat was ready in less than an hour. I surely will not be playing around with certain kinds of mohair. Those from Ashford are by far the winners so far, since I never ever have had a problem using them in a warp.

Moher.

Nije se samo jednom desilo da sam imala problem sa moher vunom, i iako sam ranije imala problema, svejedno sam opet odlučila probati iskoristiti moher za osnovu. U vunenom skladištu mi se vuklo nekih 50 grama mohera u predivnoj tirkiznoj boji, i kako to baš nije dosta za solidan komad tkanja, odlučila sam ga zamiješati sa ostacima Hundertwasser vune i napraviti još

jednu kapu. Sve bi bilo divno da moher nije bio čupav, dlakav i nemoguć da preživi u jednom komadu u osnovi. Nakon nekoliko redova tkanja, postalo je nemoguće proći brdom preko mora čupavog mohera i proradile su škare. Ne volim to napraviti, ali kad moram, moram. Prerezala sam cijelu osnovu, i napravila ono što je trebalo učiniti odmah – zavezala sve niti mohera natrag jednu za drugu i pripremila za potku, Hundertwasser u osnovu. Ovo je definitivno posljednji puta da koristim neke vrste mohera u osnovi. Doduše, moram priznati da je Ashford-ov moher koji sam ranije nabavljala pobjednik svih mohera jer do sada nikad nisam imala problema dok je bio u osnovi. Svaka se škola plaća.

Rozakapica/Pink Little Riding Hood

2007-08-20T18:51:00.000+02:00

Iako sam imala pauzu sa pisanjem na blogu, nisam imala pauzu sa tkanjem. Naprotiv, radila sam na vrlo popularnoj tkanoj kapi. Istkala sam ih preko dvadeset, u raznim bojama, različitim veličinama, sve na malom tkalačkom stanu (Knitters Loom). Ove su kapice super način riješiti se svih ostataka vune, iako moje vuneno skladište umjesto da se smanjuje - raste, zahvaljujući mami i tetama. Rekla sam da je vrijeme instalirati kontejner za skupljanje vune negdje na ulici, pa kome ne treba, neka ubaci k meni. Vrijeme polako postaje jesensko, i mislim da će kapice uskoro dobro poslužiti, jer su jutra već počela biti hladnija.
Evo posljednje od kreacija-rozakapica-napravljena za malu ružičastu princezu, 4,5-godišnju Iskru (ime joj 100% odgovara).

Although having a break from adding news on the blog, I did not have a break from weaving. Instead, I have been busy making everyone's favorite - woven hat. I made over twenty of them, in various colors, various sizes, most of them made on Knitters Loom. It is by far the best way of reusing the leftover wool from my wool storage, which is mysteriously growing, rather then reducing in size, all thanks to my Mom and aunties. I have already thought of getting a recycling container for wool, so whoever feels like getting rid of wool could just give it to me in exchange for a woven hat.
The weather is getting slowly into autumn, and it could soon be the time to wear my woven woolly creations.
Here is the latest of creations, made for a little pink princess, 4,5 year old Iskra (which stands for spark in English and fits her 100%).

U posjeti Textil Kultur Haslach sajmu / Visiting Textil Kultur Haslach market

2007-08-07T08:54:00.000+02:00

Slike govore više od tisuću riječi. Da vas ne opterećujem prevelikom pričom, odlučila sam staviti nekoliko slika da vam dočaram dojmove sa tekstilno i tkalačkog događanja 20-21. srpnja u Haslachu. Ovo je bila moja prva posjeta sajmu, i stvarno sam se oduševila raznolikošću izlagača i radova. Bilo je tu svega, tkanog, pletenog, šivanog, filcanog, interesantnog nakita od filca, žice, ručno bojane vune, raznoraznih boja za farbanje, gotovih prirodnih materijala od lana, konoplje, vune. Našlo se svega, pa evo samo malog pregleda zanimljivosti.

The pictures are saying more than a thousand words. Not to bore you with the long stories, I have decided to put a number of photos to give you an impression of the Textile and Weaving market that took place on July 20-21 in Haslach, Upper Austria. This was my first visit to the market, and I really was impressed with the variety of exhibitors and their works. Woven, knitted, sewn, felted, very interesting jewelry made of felt, wire, hand painted wool, ready made natural linen fabric, lots of unique clothing pieces.

Prijateljica pozira u kapi i ogrlici ispletenoj od brončane žice - My friend is posing wearing a hat and necklace made of bronze wire.

Prirodno bojana vuna i mala filcana zivotinja. Prekrasna, ali i preskupa/Naturally painted wool, and a little felted animal. Cute but expensive.

Najmanji kameni gumbi na svijetu (lijevo) a desno su prekrasni starinski končani gumbi koje je još moja baka imala na posteljini. Prekrasno je vidjeti da se isti proizvode još dan danas. The smallest stone buttons in the world together with the lovely ancient buttons my grandmother always had on the old bedding. It is still produced by a small company in Austria.

Filcana ogrlica, nešto jako jako lijepo - Necklace made of felted little coloured balls. Something really beautiful.

Svila i crni čaj / Silk and the black tea

2007-08-06T09:51:00.000+02:00

Vrijeme leti, ljeto polako odmiče, dani su kraći, noći pomalo hladnije. Nisam ni primijetila da je već prohujalo gotovo dva tjedna od mog zadnjeg pisanja, a dugujem vam slike i priču o farbanju svile crnim čajem i dojmove iz Haslach-a sa tkalačkog sajma. Prvo čaj i svila. Eksperiment je uspio, svila je pofarbana u lijepu nijansu zlatno-smeđe boje i spremna za tkanje. Zašto crni čaj? Prošli sam mjesec pročitala na jednom od foruma da je zapravo najjednostavnije farbati predivo sa istim onim prirodnim sastojcima, voćem i povrćem (breskve, višnje, borovnice, crno vino, ribizli, paradajz, cikla, a negdje pročitah i crni čaj) sa kojim obično i najbolje mažemo svoju odjeću. Tome jedino još dodati malo octa da to sve skupa dobro upije, i to je to. Tako sam i ja skuhala 2-3 dcl vode, stavila pet filter vrećica čaja, i još nekoliko žličica čaja bez filtera, u to dodala dvije žlice octa, natopila svilu i ostavila da prenoći, da bi drugo jutro pronašla lijepo pofarbanu svilu koju sam oprala i sad razmišljam šta da od toga tkam. Dodatno sam isprela mješavinu lana i svile koja izgleda vrlo interesantno i vjerujem da će dati prekrasan komad tkanja, jednom kad ispredem još 30-40dkg da imam za jedan poveći komad. Na slici u sredini je mješavina svile i lana, lijevo je čista svila jednostruko predena, a desno lanena pređa prije predenja.

The time is running fast, the summer is slowly coming to its end, days are a lot shorter, the nights cooler. I did not even realize that it is almost two weeks I have written my last post, while I still owe you the story and photos of coloring the silk with black tea, impressions from the Haslach weaver's market and the latest news of my weaving and spinning works. Firstly, the tea and the silk. My experiment worked out, the silk is painted in a lovely shade of golden/brown and ready for weaving. Some of you may ask why the black tea? Last month, I have been reading on one of the forums that the easiest and cheapest way to colour the yarn is to use the natural ingredients, fruits and vegetables which are usually leaving stains on our clothes (peaches, sour cherry, blackberry, red wine, tomato, red beet, etc.). White vinegar can be used as a mordant. I boiled some water, put 5 filter bags of black tea and a couple of spoons of loose tea leaves, two small spoons of vinegar and left the silk soaking overnight. Next morning, I took it out, washed it to find a nicely coloured skein. I have not used it yet, still thinking what to make out of it. Additionally, I span the mixture of silk and linen which turned out into an interesting yarn. The left item on the photo shows the single-plied silk, middle one is the ready span mixture linen+silk, and the right one is the raw linen before spinning.

Milenijski, najsporiji tkalački stan na svijetu Millenium weaving loom (world's slowest)

2007-07-25T20:05:00.000+02:00

Prošli sam vikend bila na izletu u posjeti međunarodnom tekstilnom i tkalačkom sajmu koji se već jedno desetljeće održava u Haslachu na sjeveru Austrije, na tromeđi Austrije, Češke i Njemačke. Prije nego što organiziram sve slike i doživljaje, htjela bih vam pokazati nešto interesantno, što sam pronašla čistom igrom slučaja. Tkalačka se tradicija u Gornjoj Austriji, za razliku od dosta drugih regija po Europi, održava i danas. Počeci uzgoja i prerade lana i konoplje sežu u daleko 17. stoljeće, dok je 1827. godine u selima oko Helfenberga bilo aktivno 187 prerađivača i tkalaca te oko 500 prelaca (ako je to prava riječ za nekoga tko se bavi predenjem).
Kao uspomenu na tkalačku prošlost, u malom mjestu Helfenberg, na trgu pokraj crkve je 1.1.2000. u 00:01 sati postavljen Milenijski tkalački stan, za koji se kaže da je najsporiji tkalački stan na svijetu. Tkalački je stan postavljen u stakleno kućište, i automatski podešen da u narednih 100 godina svaki sat otka jedan jedini red tkanja. Godišnje će se tako otkati 14 metara materijala, koji će se na kraju projekta 2100. godine tadašnjim generacijama poslužiti kao sjećanje na važnu gospodarsku granu kraja u razdoblju od više od četiri desetljeća.

This past weekend, I have visited the International textile and weaving fair which is being held since over a decade in Haslach an der Muhl in Upper Austria, very close to the border of Czech Republic and Germany. Before I organize all the photos and experiences from the trip, I would like to show you something interesting, which probably not too many people have heard of.
The weaving tradition in Upper Austria, unlike in many other European regions is being kept alive today. The beginnings of linen and hemp growing and processing are dating back to the 17^th century, and in year 1827 there was 187 people actively processing and weaving in the villages around Helfenberg, while additional 500 women and man have been working as spinners.
As a memorial to the region’s weaving history, the Millenium Weaving Loom has been put into operation on the small square near the church in Helfenberg. It is also referred to as the world’s slowest weaving loom. The loom is automatic and has started its century long job on January 1, 2000 at 00:01h. It is programmed to weave 1 row every hour in the coming 100 years. With that speed, it should produce 14 meters of material, which will at the end of the project, in the year 2100. show the new generations as a reminder on the important industry that has kept the region alive and ticking for over four centuries.

Svilena vrućina / Silky heat

2007-07-17T18:51:00.001+02:00

Vruće je. Pakleno je vruće. Temperatura nastavlja biti visoka, sa maloprije izmjerenih 36 stupnjeva iako je već prošlo 19h. Na suncu je preko dana bilo još i gore. Naravno da je prevruće za bilo kakav ručni rad, ali ja svejedno s vremena na vrijeme sjednem za kolovrat razmišljajući da će mi vrteće kolo kolovrata pomoći u rashlađivanju. Možete si samo zamisliti da ni to ne pomaže, ali polako polako i usprkos vrućini predem. Rezultat je gotovih 250g prediva, nešto duplano, drugo jednostruko. Nastavak je farbanje istog u crnom čaju koji predivu daje prekrasnu boju.

It is hot. Very hot. The temperature continues to be very high (36 degrees C some minutes ago), on the sun a lot hotter. It is hard to be doing anything, but I ocassionally sit at the spinning wheel thinking that the spinning wheel will produce some wind and would help me cool down. Wishfull thinking, since it remains hot nevertheless.

Despite that, I have managed to produce 2 skeins of double plied silk yarn and one single skein. Just started working on the next single ply skein, but if it persists with the heat, it will take awhile until I am done. The plan is to color the skeins using the black tea, which I have recently experimented with and the resulted color was fabolous.

Pokloni / The Gifts

2007-07-05T15:45:00.000+02:00

Ovih nekoliko prekrasnih unikatnih radova vam namjeravam pokazati već dosta dugo vremena, ali nikako da stignu na red. Proljetos sam tako ćakulala preko interneta sa Majalicom - jednom od dragih blogerica, poslala joj mali paketić sa primjercima kojekakvih vuna, runa, svila i kojekakvih dlačica za predenje i filcanje, da bi nekoliko dana kasnije, poštarica ostavila papirić da dođem po paketić. Ja otvorim paket, a u njemu cijela hrpa prekrasnih ručno rađenih stvari, jedna ljepša od druge. Sve se to događalo tamo negdje u vrijeme mog tkanja lavande, pa je Majalica totalno pogodila temu. Ma oduševljena sam bila i onda, i svaki dan kad pogledam u okvirić sa dobrom vilom, vidim nasmiješenu šjoru od filca sa lavandom u ruci kako me gleda sa police. Filcani sapun u drvenoj kutijici ima prekrasan miris, i prosto mi ga je žao upotrijebiti. Evo šta marljive ruke rade!

I have been planning to show you these wonderful unique pieces since awhile ago. Some time during the spring, I was in contact with Majalica - one of the Croatian bloggers, and after discussing the problem of getting the wool for felting, I sent her a small package with the supply of various wool, silk, angora roving for spinning and felting. A couple of days later, the post-woman left a not that a package is waiting for me at the post office. I curiously opened the package, and found a whole lot of fabulous, hand made items, one nicer than the other. It has left me totally impressed, and I still am amazed at looking at the frame with the woollen fairy, and see the smiling felted lady holding lavender. The felted soap is still sleeping in its lovely wooden box. It has such a fabulous scent that I feel pity using it. I just wanted to share with you what other creative people are doing.

Hundertwasser u zelenom/Hundertwasser in green

2007-07-05T15:15:00.000+02:00

Momentalno imam stvaralačku krizu, i nikako da mi dođe inspiracija za slijedeće tkanje. Imam nekoliko planova, ali .... neodlučna sam s čime da krenem prvo. U međuvremenu sam nastavila presti svilu, igrala se jedan prevrući dan sa farbanjem svilene pređe, i napravila lijepi mali roza šal za nedavno rođenu djevojčicu. Priču o farbanju svile ću posebno ispričati, jer tu vjerojatno trebam i par savjeta. Da blog ne spava, sjetila sam se da vam dugujem sliku predzadnjeg napravljenog rada u sličnoj Hundertwasser kombinaciji, samo zelene boje. Ovaj puta sam se opet odlučila na uzorak saća, ali ovaj puta rezultat su nešto pliće rupice. Ovaj je šal napravljen sa četiri lista, jer je dekica sa prijašnjeg slike u crvenoj kombinaciji napravljena sa osam listova ničalnica, i zato je svaka od kućica saća duplo dublja.

I am having a bit of creative crisis, waiting for inspiration to come. Firstly, it was a bit too hot, and although I have a couple of ideas what to make next, I am just not getting myself together to start working on it. In the meantime, I have been spinning silk and playing a bit with coloring the silk rovings, but I will keep this story for a separate entry. Well, and I made a small pink scarf for a friend's newly born baby. Since the blog should not sleep, I remembered that I owe you the photo of the second woven piece I made with the green shade of Hundertwasser yarn. I made a nice long scarf, again in honeycomb/waffle weave, but it was made on 4-shafts each of the honeycombs look a lot shallower than those of the red little blanket I made last.

Hundertwasser vuna/Hundertwasser yarn

2007-06-25T07:37:00.000+02:00

Morala sam probati. Zvala se OPAL, 420 metara duljine u 15dkg, a kombinacija boja je bila "moja". Dovoljno primamljujuće da probam kako izgleda tkano, i nisam mogla odoljeti. Kombinacija boja dolazi sa jedne od Hundertwasserovih slika, kontroverznog austrijskog slikara i kipara. Moja kombinacija dolazi sa slike 627A-Wartender Hauser.
Iako je vuna planirana za čarape, ja sam odlučila napraviti deku za dijete i to po predlošku saća i vidjeti kako će ispasti. Šta da vam govorim, slike govore više od tisuću riječi. Dekica je ispala mekana i prekrasna. Rupice "saća" su duuuuboke i naprosto nevjerojatne. Namučila sam se napraviti što bolju fotografiju da uspijete dobro vidjeti kako izgleda:

I had to try it out. The name was OPAL, the lenght 420 meters in 150 grams, and the color combinations were those I like. Inviting enough to give it a try.
The yarn looked very interesting,and there was no way not to have tried it out. The yarn color is picked based on the colors of Hundertwasser's paintings, contemporary and controversial Austrian painter and sculptor. This was was from his work 637A - Wartender Hauser.
The label had it as a sock wool, but I have decided to try a waffle/honeycomb pattern on 8-shafts and see what comes out. The final result looks great, and it feels absolutely soft and fluffy. The honeycombs were deeper then I thought, and the whole piece looks great. I could not have made good enough photo, but I hope you will get what I mean: